Broj: Rev 1207/08

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. U. h. i t. d.d. iz U., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva B., D. & P., protiv tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju, koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, radi utvrđenja vlasništva nekretnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1739/05-3 od 29. listopada 2007., kojom je preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Bujama br. P-364/04-19 od 2. ožujka 2005., u sjednici održanoj 3. ožujka 2010.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom djelomično presudom utvrđeno je, da je tužitelj vlasnik u cijelosti nekretnina opisanih u zk.ul.br. 2096 k.o. B., 2095 k.o. B., 873 k.o. L., 1503 k.o. L., 2180 k.o. L., 1591 k.o. L., pobliže označenih u izreci te presude, te se dozvoljava tužitelju da nakon pravomoćnosti te presude zatraži upis prava vlasništva u  zemljišnim knjigama na svoje ime, te je odlučeno da će se o parničnim troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva, te je odlučeno da će se o parničnim troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

              Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

              Tuženik na reviziju nije odgovorio.

              Revizija nije osnovana.

              U smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

              - da je tužitelj kao univerzalni pravni sljednik ranijeg društvenog poduzeća I. s p.o. U. (temeljem provedene pretvorbe) u posjedu predmetnih nekretnina koje čine dio kampa „L. g.“,

              - da su pravnom predniku tužitelja ugovorom o prijenosu prava korištenja iz 1983. dodijeljene nekretnine u svrhu izgradnje autokampa „L. g.“, a temeljem toga ugovora je izvršen upis prava korištenja u zemljišnim knjigama,

              - da je pravni prednik tužitelja na navedenom zemljištu izgradio objekte i uredio poslovni prostor – autokamp „L. g. “, koji je ograđen žičanom ogradom i kao takav izdvojen od ostalog prostora, a u njemu su sagrađeni objekti recepcije, restorana i drugi ugostiteljski objekti,

              - da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 31. lipnja 1996. proizlazi da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća procijenjene u vrijednost društvenog kapitala nekretnine na lokaciji „L. g.“ na kojima su sagrađeni objekti sanitarnih čvorova, restorani i drugi ugostiteljski objekti, a u pretvorbu je ušlo i zemljište nužno za upotrebu objekata,

              - da je prema napomeni iz tog rješenja preostalo zemljište isključeno iz procjene, jer se radi o pomorskom dobru, poljoprivrednom zemljištu i šumama,

              - da su predmetne nekretnine predstavljale aktivu društva, što proizlazi i iz samog zaključka tuženika kojim je 1998. dopuštena obnova postupka i naloženo utvrđivanje opsega nekretnina koje nisu uključene u procjenu prilikom pretvorbe,

              - da je temeljem mjerničkog vještačenja i uviđajem utvrđeno da su predmetne katastarske čestice dijelovi autokampa, da predstavljaju uređeni prostor na otvorenom namijenjen kampiranju, a nalaze se unutar ograđenog prostora autokampa, te ih mogu koristi isključivo i jedino gosti autokampa.

              Pravilnom primjenom materijalnog prava je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

              Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 26/91, 83/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 99/03 – dalje u tekstu: Zakon o pretvorbi), društveni kapital je razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući i obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trojnih uloga u poduzeće.

              Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima u smislu čl. 11. toga Zakona (između ostalog elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća – st. 1. toč. 7. te podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina prema st. 1. toč. 5.) dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom  za davanje suglasnosti o namjeravnoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 – dalje u tekstu: Zakon o privatizaciji).

              To znači da samo poduzeće donosi odluku o tome koje su nekretnine njegova sredstva i stoga ulaze u vrijednost njegove ukupne aktive (njegovih ukupnih sredstava), a rješenje o tome donosi Fond za privatizaciju kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 11. Zakona o pretvorbi (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja). Tako izdano rješenjem temeljem čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 55. st. 1.b Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07).

              U konkretnom slučaju rješenjem tuženika je utvrđeno koje su tužiteljeve nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala jedino na temelju toga rješenja tužitelj se mogao upisati kao vlasnik nekretnina u zemljišnoj knjizi, a sve eventualne pogreške, a kojih je bilo u postupku pretvorbe, mogle su se ispraviti samo u tom postupku ili u upravnom sporu. Stoga bez provođenja postupka pretvorbe, odnosno procjene nekretnina u vrijednost društvenog kapitala, ranije društveno poduzeće ne može postati vlasnik nekretnine.

              Prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji, dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu, koja predstavlja prijelaznu odredbu za one nekretnine (i druge stvari) koji u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom. Tom odredbom, međutim, nije određeno da takve nekretnine prelaze u vlasništvo trgovačkog društva, odnosno da se prenesu u temeljni kapital trgovačkog društva.

              Tužitelj u ovom predmetu nije dokazao da se na zakonom predviđeni način pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na predmetnim nekretninama pretvorilo u pravo vlasništva.

              Naime, prema odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje u tekstu: ZV) pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

              No odredbom čl. 390. st. 1. ZV propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

              Također prema odredbi čl. 390.a ZV trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo obzirom na odredbu čl. 47. Zakona o privatizaciji i 390.a ZV da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u suprotnosti sa osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća.

              U predmetnom slučaju s obzirom da je Hrvatski fond za privatizaciju dopustio obnovu postupka pretvorbe nakon dovršenog upravnog postupka bit će konačno vidljiv opseg društvenog kapitala vezan za pretvorbu tužiteljevog pravnog prednika.

              Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda može se ispitati, razlozi te presude nisu nejasni i proturječni, njezina izreka ne proturječni njezinim razlozima, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

              Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 3. ožujka 2010.