- 1 -              Revd 2148/2020-2

Broj: Revd 2148/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., M., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika E. d.d., Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-900/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-273/2017-42 od 5. travnja 2018., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-900/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-273/2017-42 od 5. travnja 2018.

Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanje vezano za dužnost suda da pri ocjeni visine pravične novčane naknade u slučaju osobito teškog invaliditeta bliske osobe na temelju odredbe čl. 1101. st. 2. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18, dalje: ZOO) vodi računa o dužini trajanja odnosno trpljenja neimovinske štete, kao i okolnosti hoće li oštećenik čija se šteta nasljeđuje u budućnosti trpjeti neimovinsku štetu, u smislu odredaba čl. 1100. st. 2. i čl. 1104. ZOO.

Pritom tuženik, međutim, polazi od pogrešnog shvaćanja da drugostupanjski sud okolnosti iz odredaba čl. 1100. st. 2. i čl. 1104. ZOO nije uzeo u obzir pri preinaci prvostupanjske presude. Naprotiv, taj je sud obrazlažući odluku o visini dosuđene naknade naveo jasne razloge zašto je dosuđena svota utemeljena na kriterijima iz navedenih materijalnopravnih zakonskih odredaba.

Pogrešno je, također, i tuženikovo shvaćanje da su odluke ovog revizijskoga suda i Županijskog suda u Zagrebu na koje se u prijedlogu pozvao kao na razloge važnosti postavljenoga pitanja komparabilne s predmetnom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnom pitanju o kojem ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o nejedinstvenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta odluka o visini naknade štete obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.

Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredaba čl. 385. st. 1. i čl. 385.a st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) za dopuštenje revizije te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. rujna 2020.