Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679
Broj: Rev-x 368/09
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. I. K. pok. S., zastupano po privremenom zastupniku O. R., odvjetniku iz S. i 2. Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-625/08 od 13. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-833/04 od 13. travnja 2007., dana 24. ožujka 2010.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 552/2 ZU 1972 KO S. pa su tuženici dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na njegovo ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, dok će u protivnom tužitelj biti ovlašten to učiniti temeljem ove presude.“
Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.800,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.
Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP).
Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.
Za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno sljedeće pretpostavke:
- da je pravno pitanje određeno postavljeno,
- da o njegovom rješenju ovisi odluka o sporu,
- da su u reviziji izneseni razlozi zbog kojih je ona prema mišljenju revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Revident kao određeno materijalnopravno pitanje postavlja sljedeće:
- je li u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u državnom, odnosno društvenom vlasništvu – vrijeme od 8. listopada 1991. (do kojeg datuma je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92 – ZOVO) bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću) do 1. siječnja 1997. (od kada se primjenjuje odredba čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 – ZO) treba računati u dvostrukom trajanju, tj. jedna godina kao dvije,
- jer da kod takvog računanja tijeka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu revident smatra da je stekao u vlasništvo spornu nekretninu institutom dosjelošću 1. siječnja 2007. pa je neosnovano odbijen tužbenim zahtjevom.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, dok su u čl. 382. st. 2. toč. 1-4. ZPP primjerice navedeni slučajevi u kojima bi postavljeno materijalnopravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se
u toč. 1. navodi – da je riječ o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova o kojem revizijski sud nije još uvijek zauzeo shvaćanje (odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici),
u toč. 2. – ukoliko o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja,
u toč. 3. – ako je o tom pitanju revizijski sud već ranije zauzeo shvaćanje ili je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
u toč. 4. – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
Kako revident nije u reviziji izložio ni jedan razlog zbog kojeg smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa se u tom smislu ne mogu ispitati ni da li postoje razlozi primjerice navedeni u toč. 1-4. čl. 382. st. 2. ZPP, to je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 24. ožujka 2010.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.