- 1 -              Revr 487/2017-2

Broj: Revr 487/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. (OIB: ... ) iz O. S., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u S., protiv tuženika Z. d.o.o. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u S., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2504/16-2 od 7. veljače 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-159/15 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, na utvrđenje da je 21.03.2015. prestao radni odnos tužitelja te na isplatu iznosa od 18.400,00 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 306,67 kuna (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 2.500,00 kuna (točka III. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom za preinačenjem pobijane presude i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizija se u pretežitom dijelu svoga sadržaja temelji na iznošenju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u nižestupanjskim postupcima i na osporavanju pravilnosti tako utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja nije zakonom predviđeni razlog za podnošenje revizije, pa takvi navodi nisu uzimani u obzir.

Nedvojbeno je da je tužitelju odlukom tuženika od 23. veljače 2015. izvanredno otkazan ugovor o radu zbog toga što je tužitelj izostao s posla devet dana i u tom se razdoblju nije javljao poslodavcu iako za potonje nije bilo opravdanog razloga, odnosno o namjeri izostajanja s posla nije obavijestio poslodavca radi čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, jer su nejavljanje i nedolazak na posao rezultirali gubitkom povjerenja u radnika koji se pokazao nepouzdanim.

U nižestupanjskim postupcima je u bitnome utvrđeno da je tužitelj uhićen 4. veljače 2015. i da je protiv njega određen istražni zatvor. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj zatražio korištenje godišnjeg odmora do 10. veljače 2015, nakon čega se nije pojavljivao na poslu te o namjeri izostajanja nije ni na koji način obavijestio poslodavca. Utvrđeno je i da odluku suda o određivanju istražnog zatvora nije dostavio poslodavcu te da nije naveo razloge opravdanja nedolaska na posao.

Nižestupanjski sudovi zaključuju da nedolaženje na posao i neobavještavanje poslodavca o razlozima nedolaska, u okolnostima konkretnog slučaja, ima karakter neopravdanog izostanka s posla i da se radi o osobito teškoj povredi radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR) i čl. 105. Pravilnika o radu tuženika od 17. lipnja 2010 (dalje: Pravilnik).

U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji revidentu valja odgovoriti da je poslodavac imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Okolnost da je tužitelju određen istražni zatvor i pritvor, nije samo po sebi opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj se nije javljao svom poslodavcu i nije poduzeo ništa da bi ovaj saznao o razlozima njegovog izostanka s posla. Stoga je neobavještavanje poslodavca o razlozima izostanka s posla prouzročilo nepovjerenje i donošenje odluke o izvanrednom otkazu zbog nedolaska na posao, a to je bio razlog otkaza Ugovora o radu a ne određivanje pritvora.

Nedvojbeno jest da je pravo na rad ustavna kategorija. Međutim, ona u sebi sadrži i obvezu omogućavanja rada od strane poslodavca, ali i obvezu traženja ostvarenja toga prava od strane zaposlenika. U situaciji kada zaposlenik nije obavijestio poslodavca, premda je očito mogao jer je poslao dopis sa zahtjevom za korištenje godišnjeg odmora, o razlozima spriječenosti dolaska na posao ne može se prihvatiti da je za to postojao opravdani razlog. Stoga je takvim postupanjem tužitelja ozbiljno narušeno povjerenje poslodavca radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Zato se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

Zbog navedenoga revizija nije osnovana jer je materijalno pravo iz ZR-a i Pravilnika pravilno primijenjeno, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 9. rujan 2020.