- 1 -              Revd 1939/2020-2

Broj: Revd 1939/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. H., za prava i obveze Ministarstva …, Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 94 Pž - 4797/2018-4 od 16. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv - 314/2016 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 94 Pž - 4797/2018-4 od 16. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv - 314/2016 od 28. ožujka 2018.

Tuženik je odgovorio na prijedlog cijeneći da isti treba odbaciti kao nedopušten.

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer:

-              u odnosu na prvo pitanje nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, iako se stranke (kako tužitelj, tako i tuženik) tijekom postupka pozivaju na stečeno pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem zakona u smislu odredbe čl. 129. i čl. 130. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), postavljeno pitanje odnosi se na stečena prava po osnovu zaštite povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. i 123. ZV-a, čl. 8. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK-a/). Međutim, u smislu ovih odredbi, pošteni stjecatelj je pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu i to na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama (Rev – 1566/17 od 11. lipnja 2019.), o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Kod pozivanja tužitelja na brisovnu tužbu u smislu odredbi čl. 168. ZV-a. i čl. 129. ZZK-a, treba reći da se u smislu ovih odredbi protiv neposrednog stjecatelja, tj. osobe u čiju je korist proveden upis i njegovih univerzalnih sljednika ova tužba može podići sve dok ionako pravo povrijeđeno upisom glede kojeg se zahtjeva ispravak ne bi prestalo. Ovo pravilo vrijedi i kada se tužba podnosi protiv trećeg stjecatelja koji je upisao svoje pravo izvodeći ga iz prednikova upisa glede koga se zahtjeva ispravak ako taj stjecatelj nije bio u dobroj vjeri. Tek u okolnostima kada se tužba za ispravak podnosi protiv osobe koja je u dobroj vjeri upisala svoje pravo izvodeći ga iz nevaljanog prednikovog upisa, tužba se s uspjehom može podići u rokovima u kojima se protiv poštenog trećeg stjecatelja s uspjehom može podići brisovna tužba u smislu odredbe čl. 129. st. 2. (Revx – 1097/16 od 15. listopada 2019.),

-              u odnosu na drugo i treće pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje u odlukama ovog suda broj Rev – 19/2008 od 15. travnja 2009., Revd – 88/2020-2 od 4. veljače 2020. i dalje,

-              četvrto pitanje nije važno za ovaj spor jer polazi od pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu raspravili sporne činjenice i da se nisu izjasnili o primjeni materijalnopravnih normi, što je suprotno stanju spisa jer su obrazloženja nižestupanjskih presuda sačinjena u skladu s odredbama čl. 338. st. 4. ZPP-a (prvostupanjska) i čl. 375. st. 1. ZPP-a (drugostupanjska).

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2020.