Broj: Rev 118/08

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, mr. sc. Jadranka Juga i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. d.d. P., kojeg zastupa M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. D. i partneri, protiv tuženika H. Š. d.o.o. Z., radi ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3109/05 od 29. listopada 2007., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Poreču broj P-585/04 od 20. lipnja 2005., u sjednici održanoj  24. ožujka 2010.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3109/05 od 29. listopada 2007. odbija se.

Obrazloženje

              Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-3109/05 od 29. listopada 2007. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Poreču broj P-585/04 od 20. lipnja 2005., kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi: 1. za utvrđenje da je tužitelj vlasnik, za cijelo, nekretnine k.č.br. 1143 upisane u z.k.ul.1193 k.o. Funtana; 2. za brisanje prava suvlasništva na istoj nekretnini s imena tuženika – H. š. u 90/1000 dijela i 3. za upis prava vlasništva za cijelo na istoj nekretnini u korist tužitelja.

              Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05; dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

              U reviziji se, u bitnom, navodi da  je tužitelj na označenoj nekretnini koja je novom katastarskom izmjerom k.o. Funtana nastala spajanjem dijela zemljišnoknjižnih tijela u z.k.ul. 1143, na temelju odredbe čl. 360. i čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06; dalje: ZV), kao i na temelju odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 16/98 i 73/00; dalje: ZP), kao posebnog propisa iz čl. 390. ZV, stekao pravo vlasništva za cijelo na nekretnini na kojoj je prije nove katastarske izmjere pravo vlasništva, odnosno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, bilo upisano u korist tuženika, jer da su iste nerazdvojni dio tehnološke cjeline, dok tuženik nema pravni osnov stjecanja vlasništva niti suvlasništva.

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

              Revizija nije osnovana.

              Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl.  392.a/ ZPP.

              Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koji se u reviziji posebno ne obrazlaže, nije ostvaren, jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

              Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              U ovom sporu pokrenutom „tužbom za ispravak“ po odredbi čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04 i 107/07; dalje: ZZK) u reviziji je sporno pravno pitanje, je li tužitelj, nakon formiranja katastarske čestice u novoj izmjeri, naznačene u tužbi, stekao pravo vlasništva te novoformirane katastarske čestice za cijelo, na temelju odredbe čl. 360. i čl. 390. ZV, te čl. 47. ZP, dakle, i one nekretnine koja je prije nove katastarske izmjere bila u vlasništvu (korištenju, upravljanju, raspolaganju) tuženika.

              Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je novoformirana katastarska čestica na koju se odnosi tužbeni zahtjev  nastala od katastarskih čestica, odnosno njihovih dijelova navedenih u aktu Geodetske državne uprave, Područni ured za katastar, Pazin, Ispostava Poreč – „Identifikacija K.Č. nove izmjere K.O. Funtana“ od 19. rujna 2003. (k.č.br. 778/4 upisane u z.k. ul. 8, k.č.br.772/3 upisane u z.k.ul.140 i k.č.br. 778/1 upisane u z.k.ul.528, sve k.o. Funtana); da je na k.č.br. 778/4 prije nove izmjere pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, odnosno vlasništva bilo upisano u korist tuženika, a na preostale dvije čestice (772/3 i 778/1) u korist tužitelja, te da je u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. Funtana, zbog preklapanja katastarskih čestica stare oznake i katastarskih čestica nove oznake izvršen upis prava suvlasništva nad predmetnim nekretninama u korist tužitelja i tuženika, s tim što je suvlasnički dio svakog od njih određen razmjerno površini (veličini) katastarske čestice koju su do tada imali kao isključivi zemljišnoknjižni vlasnici (nositelji prava korištenja, upravljanja i raspolaganja).

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbene zahtjeve za utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo u tužbi označene nekretnine, te brisanje prava suvlasništva iste nekretnine s imena tuženika, kao i upis prava vlasništva za cijelo u korist tužitelja.

              Na nekretnini na kojoj nije bio upisan kao nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva ni na temelju čl. 360. ni čl. 390. ZV, niti čl. 47. ZP. Te odredbe uređuju pretvorbu odnosno privatizaciju prava korištenja, upravljanja i raspolaganja u pravo vlasništva u opsegu u kojem je postojalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a ne i preko toga. Dakle, na temelju citiranih odredaba, samim spajanjem zemljišnoknjižnih tijela, odnosno njihovih dijelova upisanih u različitim zemljišnoknjižnim ulošcima, na kojima su nositelji prava korištenja, upravljanja i raspolaganja upisane različite osobe, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na nekretninama na kojima je upisano pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja u korist tuženika.

              Neosnovano se u reviziji ističe da tuženik nema pravni osnov za stjecanje prava vlasništva niti suvlasništva. Ovo iz razloga, što je tuženik bio upisan kao nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja, odnosno vlasništva nekretnine spojene u novonastalu katastarsku česticu, pa je to njegovo pravo preneseno na tu novonastalu katastarsku česticu i iskazano kao suvlasništvo u odgovarajućem, razmjernom – idealnom dijelu.

              Neosnovano se tužitelj u reviziji poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1997. („Narodne novine“ broj 137/99). Tom je odlukom ukinuta odredba druge rečenice st. 1. čl. 221. ZZK, a ta odredba nije bila mjerodavna za stjecanje, odnosno prestanak prava vlasništva (suvlasništva) na predmetnim nekretninama, pa, nastavno tome, ni za upis, odnosno brisanje prava, što se tužbom traži.

              Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. ožujka 2010.