- 1 -              Revd 1620/2020-2

Broj: Revd 1620/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L., OIB: …, vl. trgovine na veliko i malo E., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u S., protiv tuženika T. S., OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. & V. u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-283/2018-2 od 25. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2876/16 od 9. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.

r i j e š i o  j e:

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

              Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-283/2018-2 od 25. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2876/16 od 9. studenoga 2017.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na pitanja ovisi o posebnim okolnostima konkretnog slučaja i ukupnom rezultatu dokazivanja.

              Pritom treba pojasniti da nisu odlučna uopćena razmatranja iz drugostupanjske presude o dokaznoj snazi vjerodostojne isprave, već to što podnositelj prijedloga u prethodnom tijeku parnice nije osporio nijednu stavku iz računa kojeg je kao naručitelj odbio tužitelju platiti, dok se o konačnim učincima ugovora sklopljenog između stranaka vodi drugi spor pred nadležnim sudom.

              Slijedom iznesenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda suglasno čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2020.