- 1 -

                                  Broj: Jž-2564/2018

 

                                            

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe B. P. d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe F. M. F., koje brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. P. i S. u Z., zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. i st. 2. Zakona o zaštiti od požara („Narodne novine“, broj: 92/10), odlučujući o žalbi 1. okrivljene pravne osobe B. P. d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe F. M. F., podnesenoj putem branitelja, protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj: 16. Pp J-366/17 od 17. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba 1. okrivljene pravne osobe B. P. d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe F. M. F. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

               

              II.                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) PZ-a 1. okrivljena pravna osoba B. P. d.o.o. obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna te 2. okrivljena odgovorna osoba F. M. F., paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna, sve u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom 1. okrivljena pravna osoba B. P. d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba F. M. F. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. podst. 2. i st. 2. Zakona o zaštiti od požara, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je 1. okrivljenoj pravnoj osobi i 2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi temeljem istih propisa izrečena novčana kazna, svakoj u iznosu od po 2.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenici u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenima u cjelini, a isti su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, svaki u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna.

 

Protiv te presude 1. okrivljena pravna osoba B. P. d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba F. M. F. su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195 .st. 1. toč. 11. PZ-a, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnopravnim sankcijama te odluke o troškovima postupka.

U žalbi navode nedostatak odnosno nejasnoću iznesenih razloga o odlučnim činjenicama, ističući da je prvostupanjski sud na temelju pretpostavki koje proizlaze iz iskaza svjedokinje inspektorice I. M. utvrdio prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, umjesto da je dao pravno tumačenje odredbe čl. 65. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti od požara, u vezi s čl. 8. Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara („Narodne novine“ broj: 62/94 i 32/97) kao i da je sud propustio obrazložiti na temelju čega je zaključio da se izraz smjena, propisan u čl. 8. Pravilnika, odnosi na razdoblje od 24 sata te propustio uzeti u obzir prigovor obrane u vezi tumačenja istog izraza, navodeći paušalno da prihvaća navode inspektorice, na čijem iskazu je temeljio osuđujuću presudu, iako taj iskaz ne može biti nepristran jer je ona ujedno inspektorica za zaštitu od požara koja je osobno provela postupak nadzora nad okrivljenicima te je predstavnik ovlaštenog tužitelja u postupku i neposredno zainteresirana za ishod postupka.

Dalje u žalbi tumače odredbu čl. 8. u vezi s čl. 6. Pravilnika, navodeći u suštini da se izraz smjena odnosi na broj vatrogasaca (odnosno, ostalih ovlaštenih osoba) raspoređenih u smjeni u kojoj rade, konkretno, prvoj smjeni od 8,00 do 16,00 sati, u kojoj je bilo osigurano dežurstvo s 2 profesionalna vatrogasca i 4 djelatnika stručno osposobljena za dobrovoljnog vatrogasca, što je inspektorica i utvrdila, čime su u cijelosti ispunjene zakonske obveze vatrogasnog dežurstva od strane okrivljenika. Smatraju i ističu, kao i tijekom postupka, da je pogrešno prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz inspektorice, zaključio da je vatrogasno dežurstvo potrebno osigurati i izvan radnog vremena građevine iz razloga što to ne proizlazi iz odredaba navedenog Pravilnika u kojem su kategorije ugroženosti razvrstane prema požarnom riziku (od većeg prema manjem) pa se tako za sve kategorije od Ia – Ih ne navodi broj vatrogasaca u smjeni nego ukupan broj vatrogasaca u vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, a koji se raspoređuju unutar 24 sata – jer predstavljaju veći požarni rizik, dok kategorija IIa, kojoj pripada i predmetna građevina, predstavlja manji požarni rizik pa je i logično da je dežurstvo vatrogasaca (i drugih ovlaštenih osoba) trebalo osigurati u smjeni radnog vremena u kojem su raspoređeni, dakle, u prvoj smjeni u kojoj se jedino i obavljaju opasne radnje poput pretakanja ukapljenog naftnog plina te punjenja boca i manipulacije istim plinom koje uzrokuju povećanu opasnost od nastanka požara.

U žalbi ističu i da je člancima 14. i 15. Pravilnika o osnovama organiziranosti vatrogasnih postrojbi na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 61/94) utvrđena obveza ustrojavanja vatrogasnih postrojbi samo za Ia – Ih kategorije ugroženosti od požara, dok se u istom pravilniku uopće ne spominju IIa i IIb kategorije ugroženosti za koje treba osigurati isključivo vatrogasno dežurstvo u smjeni koja ne predstavljaju dežurstva tijekom 24 sata nego samo u vrijeme obavljanja osnovne djelatnosti. Navode da niti Pravilnik o minimumu tehničke opreme i sredstava vatrogasnih postrojbi („Narodne novine“ broj: 43/95, 106/99, 91/02) uopće ne spominje IIa i IIb kategoriju ugroženosti od požara, a što potvrđuje da te kategorije nemaju vatrogasne postrojbe koje dežuraju 24 sata na dan već je za njih potrebno osigurati jedino vatrogasno dežurstvo u vrijeme obavljanja vlastite djelatnosti kada se zbog odvijanja poslovnih aktivnosti povećava ugroženost od požara. 

Žalbom pobijaju i odluku o trošku postupka, navodeći da sud nije na odgovarajući način ocijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika za ublažavanje i oslobođenje od kazne te zbog svega iznesenog predlažu usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenike od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet dostaviti sudu na ponovno suđenje i odluku.

Žalba je neosnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, odnosno na nedostatak i nejasnoću iznesenih razloga o odlučnim činjenicama te se ukazuje žaliteljima da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koji bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne i jasne razloge o odlučnim činjenicama pa je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

Naime, prvostupanjski je sud, prihvaćajući prvenstveno iskaz ispitane svjedokinje I. M., inspektorice za zaštitu od požara kao vjerodostojan iskaz, prihvatio kao dokazane i činjenice o kojima je iskazivala, (dovodeći ih pravilno u vezu sa zapisnikom o inspekcijskom nadzoru), pa tako i da okrivljenici nisu izvršili mjeru zaštite od požara koja im je naređena rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 28. studenog 2014. jer nisu osigurali stalno vatrogasno dežurstvo tijekom 24 sata, sukladno odredbama Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara te po smjeni osigurali nazočnost 3 profesionalna vatrogasca ili s 2 profesionalna vatrogasca i 4 djelatnika stručno osposobljena za dobrovoljnog vatrogasca, već su samo u vrijeme radnog vremena predmetne građevine od 8,00 do 16,00 sati, imali osigurano vatrogasno dežurstvo. Izvedene dokaze je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, a sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen ni vezan nikakvim dokaznim pravilima, što je valjano i nedvosmisleno obrazložio, kao i odluku o krivnji, o čemu je dao prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga su neosnovani navodi žalbe kojima se pokušava istaknuti nejasnoća iznesenih razloga o odlučnim činjenicama pobijane presude, pogrešnim gramatičkim tumačenjem zakonskih propisa, konkretno, odredbe čl. 8. Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara, pojašnjavajući da se tim Pravilnikom unaprijed određeni broj vatrogasaca za konkretnu kategoriju građevine (IIa) odnosi na broj vatrogasaca u smjeni rada te građevine, odnosno, u prvoj smjeni rada (od 8,00 do 16,00 sati), u kojoj se jedino i obavljaju opasne radnje (pretakanje ukapljenog naftnog plina te punjenje boca i manipulacije istim plinom..), a ne na 24-satno dežurstvo, budući da iza 16,00 sati građevina niti ne radi.

Iz odredbe čl. 8. koja glasi:

„Članak 8.

Broj vatrogasaca u vatrogasnoj postrojbi za građevine i prostore razvrstane sukladno članku 6. i 7. ovoga Pravilnika i djelatnika za obavljanje unutarnje kontrole nad provedbom mjera zaštite od požara, mora po kategorijama biti slijedeći :

1.

...

9. U Ila kategoriji - vatrogasno dežurstvo s 3 profesionalna vatrogasca u smjeni ili 2 profesionalna vatrogasca i 4 djelatnika stručno osposobljena za dobrovoljnog vatrogasca u smjeni te najmanje 1 djelatnik raspoređen za obavljanje preventivnih poslova zaštite od požara.“,

jasno proizlazi da se termin „u smjeni“ odnosi na smjenu rada pojedine vatrogasne postrojbe kao formacijske jedinice u kojoj treba biti prisutan određen broj vatrogasaca ili ovlaštenih osoba kao gore, neovisno o tome na koji način je organiziran rad u pojedinoj građevini, odnosno, da li u prvoj jutarnjoj ili drugoj popodnevnoj ili trećoj noćnoj smjeni.

 

Ovu odredbu ne isključuju niti dovode u sumnju njenu jasnoću, odredbe Pravilnika o osnovama organiziranosti vatrogasnih postrojbi na teritoriju Republike Hrvatske niti Pravilnika o minimumu tehničke opreme i sredstava vatrogasnih postrojbi, na koje se pozivaju žalitelji, zaključujući da ne spominjanje u istima IIa i IIb kategorije ugroženosti od požara, potvrđuje činjenicu da te kategorije nemaju vatrogasne postrojbe koje dežuraju 24 sata na dan već je za njih potrebno osigurati isključivo vatrogasno dežurstvo u vrijeme obavljanja vlastite djelatnosti kada se zbog odvijanja poslovnih aktivnosti povećava ugroženost od požara pa da u tom smislu treba tumačiti i čl. 8. Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara, dakle, da se izraz smjena odnosi na smjenu rada (radnog vremena) građevine.

 

Upravo čl. 8. Pravilnika o osnovama organiziranosti vatrogasnih postrojbi na teritoriju Republike Hrvatske, definira vatrogasnu smjenu kao „formacijsku jedinicu koju čini jedno ili više vatrogasnih odjeljenja koja djeluju u smjenskom sustavu“, dakle, uređenje rada vatrogasaca i prema toj odredbi se odnosi na njihovu smjenu rada, a ne na smjenu u kojoj radi određeni štićeni objekt.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti odredbe materijalnog prekršajnog prava jer nije izostala primjena odgovarajućeg zakonskog propisa niti je došlo do nepravilne primjene prekršajnih propisa u smislu odredbe čl. 196. PZ-a, a na koje upiru žalitelji.

 

Jednako tako, razmotrivši odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za prekršaje iz čl. 65. st. 1. podst. 2. i st. 2. Zakona o zaštiti od požara izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer su izrečene u najnižim novčanim iznosima propisanim za te prekršaje, obzirom da je za prekršaj iz čl. 65. st. 1. podst. 2. Zakona o zaštiti od požara propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna do 150.000,00 kuna, za pravnu osobu, odnosno, za prekršaj iz čl. 65. st. 2. Zakona o zaštiti od požara propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, iz čega je vidljivo da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i olakotne okolnosti na strani okrivljenih, suprotno navodima žalbe. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žaliteljima da ukoliko u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

 

U Zagrebu, 9. rujna 2020.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                                         Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, 1. okrivljenu, 2. okrvljenu, branitelja i tužitelja.