- 1 -

Broj:Jž-449/2017

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. J. kojeg brani odvjetnik Ž. Š., zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog M. J., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Karlovcu, poslovni broj: 1.Pp J-1030/16-6 od 23. siječnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana okrivljenog M. J. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni M. J. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni M. J. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj: 63/07, 146/08, 59/12, 70/17), činjenično opisanog pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 14. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 16. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 5. izreke prvostupanjske presude i zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 29. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 6. izreke prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranih propisa zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude te zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude za svaki prekršaj utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 10 dana i na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 20 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od 6 mjeseci, dok mu je zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 14. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 16. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 5. izreke prvostupanjske presude i zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 29. Zakona o oružju, činjenično opisanog pod točkom 6. izreke prvostupanjske presude uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona za svaki prekršaj utvrđena novčana kazna u iznosu od po 1.500,00 kuna i na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, a kojem je omogućeno plaćanje u 6 jednakih obroka i koji je upozoren da ako u navedenim obrocima plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

Istom presudom okrivljeniku je na temelju članka 76. a Prekršajnog zakona oduzeto oružje puška s užlijebljenim cijevi marke „Preduzeće 44“ M-98, tv.broja: xxxx i streljivo 223 komada streljiva cal. 7,9 mm, 7 kom streljiva cal. 7,62mm, 1 kom streljiva cal. 7,62 mm (pištoljsko), 2 kom streljiva cal. 9 mm, 1 kom streljiva cal. 45in. I 1 zrno cal. 12,7 mm, sve prema potvrdi ser. br. xxxx koje će se predsati MUP-u na raspolaganje.

Istom presudom okrivljeni M. J. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

Okrivljeni M. J. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je okrivljenik već osuđen za isti činjenični supstrat i da je u tijeku kazneni postupak pri Županijskom sudu u Karlovcu pod poslovnim brojem tog suda: Kir-1195/2016 zbog kaznenog dijela prijetnje kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona slijedom čega je povrijeđen članka 4. stavak 1. Protokola broj 7. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je na snazi na temelju odredbe članka 140. Ustava Republike Hrvatske i kojim je propisano načelo zabrane dvostrukog suđenja i što je uređeno praksom Europskog suda za ljudska prava kao „mjerila Engel“ slijedom čega je prvostupanjskom odlukom došlo do povrede načela „Ne bis in idem“ zbog čega je trebalo izvršiti uvid u predmetni postupak kao i da je prekršajnopravna sankcija prestrogo dosuđena jer nisu uzete u obzir osobne prilike okrivljenika da je u dobi od 66 godina i da je nekažnjavan te da se radilo o incidentalnom ponašanju kao i priznanje prekršaja.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je iz stanja spisa utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

Naime, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud donošenjem prvostupanjske osuđujuće presude počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona budući se radi o stvari koja je već pravomoćno presuđena te time i povredu odredbe članka 4. stavak 1. Protokola broj 7. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) koja propisuje da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države, potrebno je navesti da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo „Ne bis in idem“ odnosno pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari kako to neosnovano ističe okrivljenik u žalbi.

Prije svega iz stanja spisa te žalbenih navoda okrivljenika proizlazi da se protiv okrivljenika vodi kazneni postupak na Županijskom sudu u Karlovcu pod poslovnim brojem: Kir-1195/2016 zbog kaznenog dijela prijetnje kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19) slijedom čega proizlazi da nije u navedenom predmetu donesena pravomoćna meritorna odluka kojom se okrivljenik proglasio krivim ili je isti oslobođen od optužbe odnosno kojom je postupak obustavljen, a što predstavlja procesnu pretpostavku primjene navedenog načela. Dakle, da bi se moglo uopće govoriti o zabrani dvostrukog suđenja potrebno je postojanje prethodne pravomoćne odluke koja u konkretnom slučaju nije donesena u kaznenom postupku.

Nadalje, uzimajući u obzir mjerila Engel, a koje žalitelj ističe u žalbi, a koja se mogu razdijeliti na tri osnovna pitanja: (1) je li sankcija izrečena u prvom postupku kaznenopravne naravi u smislu Konvencije; (2) jesu li djela za koja je podnositelj suđen ista djela (idem); (3) je li postojala dvostrukost postupaka (bis), a koje je postavila sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, može se lako zaključiti da se u konkretnom slučaju nije radilo u potpunosti o istom činjeničnom supstratu te da se radilo o sasvim različitim objektima zaštite. Naime, protiv okrivljenika vodi kazneni postupak na Županijskom sudu u Karlovcu pod poslovnim brojem: Kir-1195/2016 zbog kaznenog dijela prijetnje kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona, a koje se nalazi u Glavi XII kao kazneno djelo protiv osobne slobode, dok je prekršajni postupak vođen zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čiji je objekt zaštite javna sigurnost svih građana te sprječavanje ugrožavanja opće sigurnosti ljudi i imovine, a ne zaštita osobne slobode pojedinca kojem je prijetnja učinjena. Isto tako je protiv okrivljenika vođen prekršajni postupak zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 14. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 16. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, i zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 29. Zakona o oružju kod kojih se prekršaja protupravnost ostvaruje u formalnom smislu, dakle bez obzira na nastup eventualnih posljedica i čija je svrha zaštita javne sigurnosti građana u apstraktnom smislu, dok se kod kaznenog djela prijetnje radi o zaštiti osobnih sloboda koje su u konkretnom slučaju ugrožene ili ograničene. Stoga budući se očito radi o različitim predmetima kažnjivih radnji kao i različitim objektima zaštite, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela „ne bis in idem“, niti je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 10. Prekršajnog zakona u kojoj je propisana procesna smetnja vođenja prekršajnog postupka na način da ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut ne može se dalje voditi pa je u tom smislu trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

Za prekršaj iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kaznom zatvora do 30 dana, za prekršaj iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju alternativno je propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 45 dana, dok je u odnosu na prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 14. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 16. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, i zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 29. Zakona o oružju za svaki propisna novčana kazna od 3.000,00 do 15.000,00 kuna.

Razmatrajući žalbene navode u odnosu na izrečene kazne ovaj sud nalazi da je okrivljenom M. J. zbog prekršaja iz članka 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te zbog prekršaja iz članka 91. stavka 2. točke 1. Zakona o oružju za svaki prekršaj utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 10 dana i na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu kazna zatvora u trajanju od 20 dana uz primjenu uvjetne osude u trajanju od 6 mjeseci koja je primjerena težini počinjenih prekršaja pri čemu je pravilno cijenjeno kao olakotna okolnost priznanje, svijest o protupravnosti te ranija kažnjavanost slijedom čega će se uvjetnom kaznom zatvora sa rokom kušnje od 6 mjeseci utjecati na počinitelja da više ne čini prekršaje. Isto tako ovaj sud nalazi da je okrivljenom Miliću Juriću zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 14. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 16. Zakona o oružju, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju i zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 29. Zakona o oružju, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona za svaki prekršaj utvrđena novčana kazna u iznosu od po 1.500,00 kuna i na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, a koja je primjerena svim utvrđenim gore navedenim olakotnim okolnostima te da će se ublaženom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja te je ujedno okrivljeniku omogućeno plaćanje u 6 jednakih obroka i koji je upozoren da ako u navedenim obrocima plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena, dok je odluka o oduzimanju predmeta na zakonu osnovana uzimajući u obzir težinu prekršaja i načelo razmjernosti.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 9. rujna 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.