- 1 -              Revd 1952/2020-2

Broj: Revd 1952/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. C. d.o.o. S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika A. H. P. s. c. d.o.o., H. L., OIB: …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-783/2018-3 od 12. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1021/2016 od 22. prosinca 2017., na sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-783/2018 od 12. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1021/2016 od 22. prosinca 2017. zbog tri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Pitanja koje tužitelj postavlja glase:

„1. Da li su sudovi pravilno ocijenili da li je ugovor o kupoprodaji raskinut nakon što je tužitelj pravodobno obavijestio tuženika o materijalnim nedostacima, što je tuženik prihvatio i preuzeo prodanu stvar?,

2. Da li prodavatelj koji nije upisan vlasnikom vozila u javnim očevidnicima (prometnoj dozvoli) može u svoje ime i za svoj račun sklopiti ugovor o kupoprodaji vozila,

3. Da li u tom slučaju kupac može tražiti raskid ugovora, kao što je tužitelj tražio tužbom i tužbenim zahtjevom?“

Kao razloge važnosti naznačenih pitanja tužitelj ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2427/1990, te Rev-1001/00, Rev-683/05, Revx-789/11 i Revx-376/14, kao i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-783/2018 smatrajući da su u istima zauzeta pravna shvaćanja o navedenim pitanjima koja su suprotna pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda.

Međutim, odgovor na prvo pitanje ovisi o utvrđenim okolnostima u ovom konkretnom, ali i u svakom drugom pojedinačnom slučaju (posebice je li ili nije tužitelj tuženika obavijestio o postojanju određenih nedostataka na stvari u propisanom roku i ostavio rok za njihovo otklanjanje ili nije, odnosno jesu li stranke sporazumno raskinule ugovor) i na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno zauzeti pravno shvaćanje. Pri tom se ukazuje da tužitelj polazi u pitanju od pretpostavke da je on pravodobno izvijestio tuženika o nedostacima te da su stranke sporazumno raskinule ugovor, dok se pobijana presuda temelji na utvrđenju da te činjenične tvrdnje tužitelj u postupku nije dokazao.

Drugo i treće (povezano) pitanje polazi od bitno drugačije činjenične osnove od one na kojoj je utemeljena pobijana presuda. Konkretno, presuda se temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da bi došlo do sporazumnog raskida ugovora, kao niti činjenicu da bi tuženik od tužitelja naknadno kupio predmetni autobus, odnosno na utvrđenju da tužitelj nije dokazao kakve bi nedostatke predmetni autobus imao i da je tuženiku ostavio naknadni rok za njihovo otklanjanje koji je bezuspješno protekao, uslijed čega bi tužitelj imao pravo raskinuti ugovor. Stoga, odgovor na postavljeno drugo i treće pitanje, koje problematizira vlasništvo autobusa koji je bio predmet prodaje, nije odlučno za odluku u ovom sporu.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 9. srpnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.