- 1 -

Broj:Jž-262/2020

 

                      

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog K. Č. zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj:117/03, 71/06, 43/09, 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog K. Č. podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. iz R. protiv presude Općinskom prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovni broj:10.PpJ-1226/19 od 4. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog K. Č. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni K. Č. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni K. Č. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.400,00 kuna, koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona određeno je ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

Na temelju odredbe članka 32. stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a u svezi sa člankom 51.a Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima i to svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK „Rijeka“ i nogometna reprezentacija Republike Hrvatske na području  cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine.

 

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3., te članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni K. Č. je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te s tim u svezi odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj u bitnom ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno i nerazumljivo glede razloga o odlučnim činjenicama zbog kojih je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci istog rješenja, pa da je u konkretnom slučaju počinjena gore navedena bitna povreda koja se odnosi na dio koji govori o nejasnoći o odlučnim činjenicama i nejasnoći razloga, a jednako tako da je pogrešno primjeno materijalno pravo odnosno članka 4. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, budući da je sud pogrešno utvrdio da je imao namjeru prisustvovati nogometnoj utakmici, odnosno da bi pokušao ući i boraviti u prostoru športskog objekta i to u alkoholiziranom stanju iznad 0,5 g/kg jer da je zaustavljen i prema njemu se postupalo u mjestu Dugopolje na naplatnim kućicama autoceste A1 koje mjesto je udaljeno od športskog objekta stadiona „Poljud“ najmanje 18 km, što jasno ukazuje na činjenicu da nije ostvarena niti bitan element obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret. Jednako tako žalitelj ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 32. stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitivao pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik je u žalbi istaknuo bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da pobijano rješenje nejasno i nerazumljivo glede razloga o odlučnim činjenicama zbog kojih je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci istog rješenja, odnosno da se radi o nejasnoći o odlučnim činjenicama i nejasnoći razloga navodeći u bitnom da je zaustavljen u Dugopolju na naplatnim kućicama autoceste A1, što se ne može smatrati prostorom športskog objekta, da iz pobijane presude ne proizlazi da bi ovlaštena službena osoba kod žalitelja pronašla ulaznicu za utakmicu između HNK Hajduk i HNK Rijeka koja se odigravala na stadionu „Poljud“ u Splitu, a koja bi se jedino mogla smatrati dokazom da je namjeravao doći na navedenu utakmicu, te da prvostupanjski sud nije analizirao je li žalitelj postupao protupravno u smislu odredbe  članka 4. stavak 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je valjanom analizom i ocjenom provedenih dokaza dao jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, te argumentirano obrazložio odluku o krivnji žalitelja, a jednako tako i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i to na temelju provedenih dokaza ispitivanja okrivljenika, koji je u bitnom iskazao da su činjenični navodi sadržani u optužnom prijedlogu točni i istiniti, da ne zna što bi dodao obrani, međutim da navedenu nogometnu utakmicu nije gledao jer ga je policija zadržala u policijskoj postaji zbog alkohola koji su mu izmjerili, a mjerenje je izvršeno kod naplatnih kućica u Dugopolju.

 

Prvostupanjski sud je pročitao, nadalje, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika serijski broj xxxx od 20. travnja 2019. godine, te je pročitan službeni obrazac Interventne jedinice policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 20. travnja 2019. sastavljen po policijskom službeniku M. G. iz kojeg je razvidno da je predmetne prigode okrivljenik pristupio na mjestu Dugopolje, A1 i u svojstvu navijača HNK Rijeka u alkoholiziranom stanju jer mu je izmjerena koncentracija alkohola od 0,84 g/kg, te je prvostupanjski sud izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službi za evidenciju i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije iz kojih je razvidno da je okrivljenik prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti jer da kritične zgode nije niti prisustvovao nogometnoj utakmici, navodeći da i pored činjenica da je kod žalitelja izmjerena koncentracija alkohola i da se tog dana na stadionu „Poljudu“ odigravala nogometna utakmica između HNK Hajduk i HNK Rijeka ne mora značiti i ne znači da je imao namjeru, odnosno da je došao upravo na navedenu utakmicu i da je imao namjeru ući i boraviti na prostor športskog objekta u alkoholiziranom stanju.

 

Naime, odredbom članka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, između ostalog je propisano, športskim natjecanjima u smislu citiranog zakona, smatra se svako pojedino natjecanje u okviru sustava športskih natjecanja, uspostavljenog na temelju Zakona o športu, a odredbom članka 2. citiranog Zakona je propisano, ovim Zakonom se propisuje: protupravna ponašanja prije, za vrijeme i nakon športskih natjecanja na športskoj priredbi (u daljnjem tekstu – športsko natjecanje), te imajući u vidu navedeno, to jest činjenicu da je okrivljenik zatečen kako dolazi na nogometnu utakmicu u alkoholiziranom stanju jer mu je izmjerena koncentracija alkohola u organizmu od 0,74 g/kg, okolnost da okrivljenik nije prisustvovao navedenoj nogometnoj utakmici nije odlučna za krivnju žalitelja zbog prekršaja za koji je proglašen krivim i kažnjen.

 

Dakle, u ponašanju žalitelja su se stekla zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, odnosno prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio krivnju okrivljenika koje obrazloženje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, a žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda.

 

Razmotrivši odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je primjerena stupnju krivnje i opasnosti djela i svrhe kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Imajuću u vidu da je u konkretnom slučaju ne postoji posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu ublažavanja kazne, ocjena je Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda da je novčana kazna u visini od 2.400,00 kuna primjerena i dovoljno individualizirana osobi žalitelja.

 

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru iz članka 32. stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Naime i ovaj sud smatra da okolnosti počinjenog djela upućuje na potrebu i nužnost primjene izrečene zaštitne mjere, kao što je to osnovano zaključio prvostupanjski sud. Izrečena zaštitna mjera je nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od jedne godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnost okrivljenika, primjereno je težini učinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

Slijedom navedenog nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe okrivljenika K. Č. kao osnove ni u tom dijelu.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku  kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo žalbi okrivljenika.

 

              Paušalna svota, u skladu je s  člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona i određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

              Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu, 9. rujna 2020.        

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.