- 1 -              Revd 2171/2020-2

Broj: Revd 2171/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz I., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o. Z. protiv tuženika 1. H. v. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku u O. društvu Kardum & partneri j.t.d. Zagreb i 2. V. Z. d.o.o. K., OIB: …, radi zaštite prava vlasništva i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-664/2019-3 od 8. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1131/17-78 od 13. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-664/2019-3 od 8. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1131/17-78 od 13. ožujka 2019., a kojom je suđeno:

„I/ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim traži da se naloži I. i II. tuženicima da s tužiteljeve čestice kčbr. 3738/2- šuma B. b., površine 210 čhv, upisane u zk.ul. 5220, k.o. P. B., uklone betonski most ukupne površine 8,6 m2, kao i betonsku kamenu ogradu korita potoka koja se proteže uzduž tužiteljeve kčbr. 3738/2 i čestice kčbr. 3850, k.o. P. B., a koji zauzimaju sjeverni dio tužiteljeve čestice u ukupnoj površini od 21 m2, koja je površina na skici mjesta prijepora br 2A u dopunskom nalazu i mišljenju sudskog vještaka dipl. ing. V. R. iz Z., od 28. veljače 2014. godine označena tamnomodrim točkama i brojevima 1-12, te kvadratnim rasterom i brojevima 8-9-10-11-13-14, označeni dio mosta M, koji se nalazi na kčbr. 3738/2, k.o. P. B. u površini od 8,6 m2, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

II/ Nalaže se tužitelju da naknadi I tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.687,50 kn u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi II tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.062,50 kn u roku 15 dana.

IV. Odbijaju se I. i II. tuženici sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preo iznosa dosuđenog pod toč. II. i III. Izreke.“

U odgovoru na prijedlog 1. tuženik predlaže isti kao neosnovan odbiti. 2. tuženik na prijedlog nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačen pitanje u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tužitelj u prijedlogu ističe materijalnopravno pitanje koje glasi:

„da li nositelj zakonskih ovlaštenja po čl. 66. Zakona o vodama ima pravo protiv volje vlasnika zemljišta na tom zemljištu izvoditi radove ili postavljati bilo kakve građevine bez suglasnosti vlasnika zemljišta?“

Međutim predlagatelj, unatoč tome što opširno obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što je propušteno ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije radnja potrebna za vođenje ovog spora pa je odbijen zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

Zagreb, 9. rujna 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.