1               Poslovni broj: Gž Ob-600/2020-2

Poslovni broj Gž Ob 600/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice S. L, OIB:…, iz S B, s boravištem u SR Njemačkoj, zastupane po punomoćniku K P, odvjetniku u S B, protiv tuženika R L, OIB: …, iz S B, zastupanog po punomoćnici M T, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi razvoda braka, uz sudjelovanje djeteta kao stranke, mlt. A L, rođenog …, s boravištem u SR Njemačkoj, , zastupanoga po posebnoj skrbnici M M, zaposlenoj u C. za posebno skrbništvo Z, Dislocirana jedinica O, radi razvoda braka, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. lipnja 2020., pod poslovnim brojem P Ob-294/2019, 09. rujna 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. lipnja 2020., pod poslovnim brojem P Ob-294/2019.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva povezanog s roditeljskom odgovornošću i uzdržavanjem mlt. A L, te ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu tužiteljice u dijelu koji se odnosi na roditeljsku odgovornost i uzdržavanje za mlt. A L.

Ujedno je prvostupanjski sud presudom razveo brak kojeg su sklopile tužiteljica S L i tuženik R L.

Presuda kojom se brak razvodi postala je pravomoćna.

Protiv rješenja pravovremeno se žali tužiteljica osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 346. Obiteljskog zakona (dalje ObZ – "Narodne novine" broj 103/15 i 98/19).

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud donio je osporeno rješenje pozivom na odredbu članka 8. Uredbe vijeća (EZ) broj 2201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim sa roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage uredba EZ broj 1347/2000 (dalje: Uredba II. bis).

Naime, sud je primijenio odredbu članka 8. Uredbe II. bis, s obzirom da je uobičajeno boravište djeteta, i to već zadnjih nekoliko godina u SR Njemačkoj.

Ispravno tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud zanemario u cijelosti odredbu članka 12. Uredbe II. bis, a kojom uredbom je propisana prorogacija nadležnosti, i to kako slijedi:

1. sudovi države članice nadležni prema odredbama članka 3. za rješavanje zahtjeva za razvod, zakonsku rastavu ili poništenje braka, nadležni su za sve predmete koji se odnose na roditeljsku odgovornost povezanu s takvim zahtjevom ako:

a) barem jedan od bračnih drugova ima roditeljsku odgovornost prema djetetu; i

b) ako su bračni drugovi i nositelji roditeljske odgovornosti izričito ili na neki drugi nedvosmisleni način prihvatili nadležnost sudova u trenutku pokretanja postupka pred sudom te ako je to u interesu djeteta.

2. Nadležnost dodijeljena u gornjem stavku 1. prestaje kada:

a) sudska odluka kojom se dopušta ili odbija razvod, zakonska rastava ili poništenje braka postane pravomoćna;

b) u onim predmetima u kojima je postupak koji se odnosi na roditeljsku odgovornost na dan iz točke a) još u tijeku, sudska odluka u tom postupku postane pravomoćna;

b) postupak iz točaka a) i b) bude završen zbog nekog drugog razloga.

3. Sudovi države članice nadležni su za roditeljsku odgovornost u postupcima, osim onih iz stavka 1. ako:

a) postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice da jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici ili da je dijete državljanin te države članice;

i

b) sunadležnost sudova izričito ili na neki drugi nedvosmisleni način prihvatile sve stranke u postupku u trenutku pokretanja postupka pred sudom, a to je i u interesu djeteta

4. Ako dijete ima uobičajeno boravište na području treće države, koja nije potpisnica Haaške konvencije od 19. listopada 1996. o nadležnosti, primjenjivom pravu, priznavanju, izvršenju i suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere za zaštitu djece, smatra se d je nadležnost u skladu s ovim člankom u interesu djeteta, posebno ako se utvrdi da nije moguće vođenje postupka u trećoj državi o kojoj je riječ.

Zaista je dakle, prvostupanjski sud mogao s obzirom na prorogaciju nadležnosti jer su tužiteljica i tuženik bračni drugovi i nositelji roditeljske odgovornosti prihvatili nadležnost sudova, a proizlazilo bi iz stanja spisa da je to bilo u interesu djeteta, odlučiti o roditeljskoj odgovornosti sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Uredbe II. bis.

Međutim, nadležnost koja bi bila dodijeljena u stavku 1. prestaje u ovom konkretnom slučaju, jer je presuda kojom se razvodi brak postala pravomoćna.

Stavak 3. u ovom konkretnom slučaju Uredbe II. bis nije primjenjiv, jer nadležnost sudova nisu prihvatile sve stranke, s obzirom prema hrvatskom zakonodavstvu, odnosno ObZ- u, ali i Konvencijama dijete u postupku ima položaj stranke, a dijete mlt. A. L. zastupan po posebnoj skrbnici M. M. upravo je istaknulo prigovor apsolutne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

Stoga, iako je sud mogao prorogacijom nadležnosti prihvatiti svoju nadležnost u smislu odredbe članka 12. stavak 1. Uredbe II. bis, te iako bi po stanju spisa upravo bilo u interesu djeteta da je odluka o roditeljskoj skrbi donesena s obzirom da između djetetovih roditelja nije bilo nikakvog spora, te su roditelji djeteta bili suglasni da otac R L doprinosi za uzdržavanje mlt. A iznos od 1.500,00 kuna mjesečno i to kako je upravo postavljeno tužbom, te su se roditelji djeteta i suglasili u svezi održavanja osobnih odnosa, a na ovaj način će se mlt. dijete praktično mrcvariti pred zaista u ovom trenutku nadležnim sudom u SR Njemačkoj, zbog činjenice da je posebni skrbnik istaknuo prigovor nadležnosti, nisu niti ostvarene pretpostavke za prorogaciju nadležnosti u smislu odredbe članka 12. stava 3. Uredbe II. bis.

Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te kako je sada zbog pravomoćnosti odluke o razvodu braka otpala prorogacija nadležnosti, niti je do prorogacije nadležnosti moglo doći zbog protivljenja posebnog skrbnika djeteta, to je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2) ZPP-a u svezi odredbe članka 346. ObZ-a odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Splitu 9. rujna 2020.