Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 147/2019-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 147/2019-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M. u B., protiv tuženog M. H. iz G., kojeg zastupa punomoćnik L. A., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-352/2015-2 od 20. listopada 2016., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-73/13-62 od 19. studenoga 2014., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Ukidaju se presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-352/2015-2 od 20. listopada 2016. i presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-73/13-62 od 19. studenoga 2014. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije riješit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev kojim traži od tuženika isplatu novčanog iznosa od 92.032,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja, zbog bitne povrede odredaba paničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, reviziju je podnio tužitelj, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao zajmodavca za isplatu 92.032,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama na temelju ugovora o zajmu od 28. travnja 2001.

 

              U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tražbina tužitelja zastarjela, kako to tvrde sudovi prvog i drugog stupnja, odnosno je li tuženik po dospjelosti tražbine priznao dug ili ne. Također, u vezi s prigovorom zastare, sporno je, je li rok vraćanja duga sporazumom stranaka prolongiran ili ne.

 

              Na navedenu okolnost, pored ostalih dokaza, saslušana je L. K., supruga tužitelja čiji iskaz je sud prvog stupnja propustio ocijeniti, kako zasebno tako i zajedno s ostalim provedenim dokazima, uslijed čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP jer je neprimjenjivanjem ove odredbe ZPP moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

              Sud drugog stupnja navedenu bitnu povredu nije sankcionirao čime ju je i sam počinio. Naime, pogrešan je zaključak suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja počinio navedenu povredu iz čl. 8. ZPP, međutim, da ista nije bila od utjecaja na odluku o glavnoj stvari. Naime, svjedokinja je iskazivala o navedenim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje, uslijed čega je bilo važno ocijeniti njen iskaz, kako sam za sebe, tako i u vezi s ostalim provedenim dokazima i rezultatom cijelog parničnog postupka.

 

              Dakle, kako je u postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja ostvarena gore navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka to je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP pobijane nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Osim toga, u vrijeme zaključenja ovog ugovora o zajmu 28. travnja 2001., ugovor o pozajmljivanju strane valute u tuzemstvu bio je ništetan (ništavan) pozivom na odredbe čl. 15. i 77. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom („Narodne novine“, broj 53/91), obzirom da je u ispunjenju takvog ugovora zajmodavac isplatio zajmoprimcu stranu valutu, pa se u pogledu vraćanja isplaćenog primjenjuje odredba čl. 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

 

To pak znači da je glede nastupa zastare odlučno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s njegove prve sjednice za 2020. od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) koja glasi:

 

              „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

 

Zagreb, 9. rujna 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu