- 1 -              Revr 653/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 653/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz D. M., OIB: …, kojeg zastupa M. V., odvjetnik u N., protiv tuženika H. d.o.o., U., P. N., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1654/16-3 od 3. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama, poslovni broj Pr-488/15-28 od 10. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1654/16-3 od 3. travnja 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pr-488/15-28 od 10. kolovoza 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 42.745,20 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže označenim u izreci, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih građana u njegovoj primjeni, s prijedlogom da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 42.745,20 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj tvrdi da mu utuženi iznos pripada na ime razlike između plaće koju je primao do premještanja tužitelja na novo, manje plaćeno, radno mjesto.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da je tužitelj 26. svibnja 2008. obavljajući poslove sječe i izrade drvnog materijala kao zaposlenik tuženika stradao na način da se spuštajući padinom brda poskliznuo na drvo pokriveno lišćem i pao,

 

- da rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku Klasa: 141-02-10-01 Ur,. br. 341-12-05-3-10-031973 od 30. srpnja 2010., tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na osnovu invalidnosti, ali je utvrđeno da postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ako bude nastavio raditi na poslovima koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje, rad na neravnom terenu i kosini, dizanje i nošenje težih tereta i te rad u buci,

 

- da je na osnovu navedenog rješenja tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 13. siječnja 2011. kojim je s poslova sjekača premješten na manje plaćene poslove šumskog radnika i to od 1. veljače 2011.,

 

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev 20. studenog 2013. da mu se priznaju prava iz Kolektivnog ugovora, jer je premješten na poslove šumskog radnika gdje mu je manja plaća, a prema Kolektivnom ugovoru ima pravo na prosječnu plaću u zadnjih 6 mjeseci prije nastanka ozljede.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključivši u bitnom da je nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja, uz obrazloženje da je tužitelj za činjenicu da će mu plaća biti manja premještanjem na manje plaćeni posao saznao potpisivanjem ugovora o radu od 13. siječnja 2011., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. veljače 2014., dakle po proteku zastarnog roka od 3 godine propisanog odredbom čl. 135. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 -dalje: ZR) pa je time tužitelj izgubio pravo potraživati naknadu štete koja je mu je nastala povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Ukoliko bi se kao početak zastare računao rok od kada radnik počinje obavljati poslove po novom ugovoru o radu, a to je od 1. veljače 2011., sudovi zaključuju da i tada proizlazi da je nastupila zastara, jer je tužba podnesena nakon proteka roka od 3 godine. Navedeno stoga, što na prekid zastare ne utječe zahtjev tužitelja od 20. studenog 2013., jer za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da ispuni obvezu (čl. 244. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 -dalje: ZOO), budući da se zastara prekida samo podnošenjem tužbe ili drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO-a).

 

Tužitelj u izvanrednoj reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

1.              „Može li sud o zastari potraživanja naknade štete nastale na radu koja se odnosi na izgubljenu zaradu, odlučiti samo primjenom odredbe čl. 135. Zakona o radu (NN-149/09 i dr.), a da ne uzme u obzir odredbe čl. 230. i čl. 231. ZOO (NN-35/05 i dr.)?

 

2.              „Može li zastara potraživanja naknade štete s naslova gubitka zarade zbog razlike plaća koja nastane zbog rasporeda radnika na druge, manje plaćene poslove, početi teći prije nego što se radniku isplati plaća za te poslove?“

 

Glede navedenih pitanja tužitelj kao razlog važnosti ističe shvaćanje izraženo u odlukama revizijskog suda Revr-1766/10-2 od 30. lipnja 2015., Revr-433/13-2 od 16. rujna 2014., Rev-923/99-2 od 1. srpnja 2003., Rev-2287/96-2 od 17. prosinca 1998., Rev-1124/97-2 od 14. studenog 2000. i Rev-934/13-2 od 9. prosinca 2015.

 

Prema ocjeni ovog suda pitanja koja je postavio tužitelj su pitanja o kojima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari i koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući su u nižestupanjskim odlukama sudovi glede početka tijeka zastare potraživanja zauzeli pravno shvaćanje koje je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u odlukama Rev 923/99-2 od 1. srpnja 2003. (na koju osnovano revizijom upire revident), Revr 809/13-2 od 13. listopada 2015. i Rev-x 1001/12-2 od 12. veljače 2013., a prema kojem shvaćanju se rok, u situaciji premještaja na druge manje plaćene poslove uslijed nezgode na radu, računa od trenutka saznanja za štetu odnosno od primitka umanjene plaće.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog stajališta nižestupanjski sudovi nisu ocijenili sve činjenice važne za donošenje zakonite odluke, to nije bilo uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda pa je ovaj sud temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će shodno ostalim istaknutim prigovorima tuženika raspraviti sporna pitanja po zahtjevu tužitelja na isplatu razlike plaće, a zatim će donijeti novu presudu.

 

O troškovima postupka nastalih u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 9. rujna 2020.