- 1 -              Rev 722/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 722/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutužitelja I. J. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženika - protutužitelja M. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. u Z., radi poništenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3553/2015 od 24. studenog 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Po-52/11 od 28. rujna 2015., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Poništava se Ugovor o isplati sklopljen dana 21. rujna 2010., godine između tužitelja I. J., rođenog …, i tuženika M. J. rođenog …, ovjeren u potpisima dana 21. rujna 2010. godine kod T. K. M. javnog bilježnika u Splitu pod brojem Ov-69267/10.

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1.Dužan je protutuženik isplatiti protutužitelju iznos od 250.000,00 Eura u protuvrijednosti kune prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i koja teče od 1. travnja 2011., pa do isplate.

 

2. Dužan je protutuženik isplatiti protutužitelju i parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 33.125,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik - protutužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijane presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj - protutuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Ugovora o isplati sklopljenog 21. rujna 2010. između tužitelja - protutuženika i tuženika - protutužitelja kojim se tužitelj - protutuženik obvezuje isplatiti tuženiku - protutužitelju iznos od 250.000,00 eura do 1. travnja 2011.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da su se stranke u lipnju 2010. godine usmeno dogovarale o isplati iznosa od 250.000,00 eura, pod uvjetom da tuženik - protutužitelj ustupi svoju parcelu zvanu P. ocu, tužitelju - protutuženiku, kako bi se prodajom iste dobio ugovoreni iznos za isplatu,

 

- da je tuženik - protutužitelj 15. rujna 2010. nepozvan došao u P., s ciljem da izvrši pritisak na svog oca da zaključe pisani ugovor kojim bi mu unaprijed na ime njegovog zakonskog nasljednog dijela isplatio iznos od 250.000,00 eura,

 

- da su 21. rujna 2010. tužitelj - protutuženik i tuženik - protutužitelj zaključili Ugovor o isplati, ovjerivši potpise kod javnog bilježnika T. K. M. iz S., a kojim ugovorom se tužitelj - protutuženik obvezao isplatiti tuženiku - protutužitelj iznos od 250.000,00 eura do 1. travnja 2011., te u slučaju zakašnjenja i plaćanje zateznih kamata,+ te kojim je ugovorena zabrana raspolaganja i opterećivanjem imovine tužitelja - protutuženika do konačnog namirenja tuženika - protutužitelja,

 

- da je 7. listopada 2010. u dvorištu obiteljske kuće došlo do svađe i fizičkog obračuna između stranaka na način da je najprije tuženik - protutužitelj došao u dvorište obiteljske kuće te je rekao ocu da do 1. travnja 2011. hoće svoje novce, te mu je zaprijetio da će ih sve pobiti, nakon čega je tužitelj - protutuženik uzeo drvenu dasku i udario tuženika - protutužitelja po ruci, kada se u sukob uključila i majka s pogrdnim riječima, nakon čega se tuženik udaljio i dalje im vičući ružne riječi, zbog čega se protiv stranaka vodio prekršajni postupak pred Prekršajnog suda u Splitu broj J-6348/10,

 

- da je tuženik - protutužitelj ocu poslao pismeno u kojem traži isplatu daljnjih 150.000,00 eura s rokom do 1. travnja 2011., pod prijetnjom " krvavog obračuna" i riječima "bolje da vi mene ubijete, nego da od 2. travnja stvari uzmem ja u svoje ruke",

 

- da su između stranaka poremećeni obiteljski odnosi,

 

- da iz iskaza svjedoka Z. koji je sastavio sporni ugovor proizlazi da je isti u svom odvjetničkom uredu razgovarajući sa strankama stekao dojam da je tužitelj - protutuženik bojeći se nekog zla, pristao na inzistiranje sina, potpisati ugovor o isplati.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj - protutuženik isključivo zbog prijetnji tuženika - protutužitelja, koje su bile prisutne prije i nakon zaključenja predmetnog ugovora, potpisao Ugovor o isplati od 21. rujna 2010. zbog straha izazvanog prijetnjom od buduće opasnosti koja će se dogoditi njemu ili njegovim bliskim osobama. Slijedom navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog ugovora pozivom na odredbu čl. 279. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).

 

Tuženik - protutužitelj u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodi da pobijane presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, osobito jer obrazloženja nižestupanjskih presuda ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika - protutužitelja ovaj sud ocjenjuje da su u nižestupanjskim presudama navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje pobijanih presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost odluka ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tuženika - protutužitelja da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revident ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 322. ZOO i čl. 109. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 - dalje: ZN).

 

Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO uređena je ništetnost kao posljedica sklapanja ugovora koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Međutim, nižestupanjski sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu primijenili gore citiranu odredbu, već odredbu čl. 279. st. 1. ZOO kojom je propisano pravo ugovorne strane zahtijevati poništenje ugovora ako je ugovor sklopljen zbog toga što je druga ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom kod nje izazvao opravdani strah.

 

Suprotno navodima revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili primjenu odredbe čl. 106. ZN, u vezi sa čl. 109. ZN, kojima su uređene pretpostavke valjanosti ugovora o ustupu i raspodjeli imovine prednika i njegove djece i potomaka. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke valjanosti u pogledu oblika u kojem navedeni ugovor mora biti sklopljen (ovjeren od suca nadležnog suda, ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku). Osim toga, ispunjenje posebnih pretpostavki za valjanost ugovora o ustupu i raspodjeli imovine ne bi otklonilo njegovu pobojnost zbog mane volje (prijetnje) uslijed koje je došlo do sklapanja spornog ugovora.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženika - protutužitelja podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika - protutužitelja podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Tužitelju - protutuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 9. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.