- 1 -              Revd 1588/2020-2

Broj: Revd 1588/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. I. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika Lovačkog društva iz Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Č. odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1116/2018-2 od 9. travnja 2020., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-72/2017-33 od 4. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.

r i j e š i o  j e:

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

              Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1116/2018-2 od 9. travnja 2020., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-72/2017-33 od 4. listopada 2018. i prihvaćen zahtjev za naknadu štete sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja označena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pravna shvaćanja izražena u pobijanoj odluci ne odstupaju od prakse revizijskog suda koja je postojala u mjerodavnom razdoblju.

              Naime, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., na koju se pozvao podnositelj prijedloga, odnosi se na pitanje odgovornosti cestara, a ne lovoovlaštenika koji je tuženik u ovom predmetu, pri čemu se podnositelja upućuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske i to rješenje broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.

              Na osnovu svega izloženog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten i odlučiti kao u izreci.             

Zagreb, 9. rujna 2020.