1              Poslovni broj: Gž Ovr-318/2020-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-318/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Imetak Š. u likvidaciji, Ž., OIB:…, zastupana po likvidatoru V. L., protiv ovršenika D. K. iz R., OIB:…, zastupan po punomoćnici N. B., odvjetnici u R., protiv ovršenika Š. C. iz Z., OIB:…, radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-2970/18 od 25. rujna 2018., 9. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o j e:

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-2970/18 od 25. rujna 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2970/18 od 25. rujna 2018., temeljem ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, pod poslovnim brojem Ps-39/17-6 od 15. veljače 2018., određena je ovrha iseljenjem ovršenika i ispražnjenjem nekretnine upisane u Z.U. Z., kč. br. 262, u naravi kuća i dvorište 659 m2, te predajom iste slobodne od osoba i stvari u nesmetan posjed ovrhovoditelju. Ovrhovoditelju je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 400,00 kuna.

 

Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a), u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine u cijelosti, te donese rješenje o odgodi ovrhe.

 

Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući rješenje o ovrsi u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 46. stavka 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka, niti da je ostvaren žalbeni razlog nepravilne primijene materijalnog prava, odnosno koji drugi žalbeni razlog iz članka 46. stavka 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Odredbom članka 20. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 21. OZ-a ovršna isprava je i ovršna sudska odluka.

 

Shodno članku 256. OZ-a ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz članka 255. ovog Zakona provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, preda nekretninu u posjed ovrhovoditelju, dok prema članku 257. stavku 1. istog zakona pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva.

 

Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući materijalno pravo odredio ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju, radi ostvarenja navedene tražbine, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz kojeg proizlazi postojanje nenovčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

 

U odnosu na žalbene navode, naglasiti je žalitelju da nije ovlašten u ovršnom postupku pozivati se na činjenice koje su nastale do donošenja pravomoćne presude koja
predstavlja ovršnu ispravu.

 

Imajući u vidu sadržaj izreke pravomoćne sudske odluke na temelju koje je ovrha određena, kojom je ovršeniku naloženo, među ostalim, predmetnu nekretninu predati na raspolaganje tužitelju slobodnu od osoba i stvari, neosnovano u žalbi ovršenik osporava utemeljenost pobijanog rješenja o ovrsi na ovršnoj ispravi.

 

Što se tiče prigovora ovršenika o tome da predmetna nekretnina predstavlja njegovu jedinu nekretninu valja odgovoriti da na te okolnosti ovršenik nije dostavio valjanu dokumentaciju kojom bi paušalne tvrdnje i dokumentirao, a vezano za istaknuti prigovor prava na dom iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10), potrebno je istaknuti sljedeće:

 

U parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, kojom je ovršeniku naloženo iseljenje iz predmetne nekretnine i predaja iste slobodne od osoba i stvari ovrhovoditelju, ovršenik je imao mogućnost ukazati na činjenicu stanovanja u predmetnoj nekretnini, s obzirom da sud u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanje, po službenoj dužnosti pazi na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku (pravno shvaćanje usvojeno na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019.).

 

Pojam doma za sud je činjenično pitanje, o kojem sud u parničnim postupcima pokrenutim tužbama s vindikacijskim zahtjevima odlučuje po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u testu razmjernosti, budući da na drugoj strani, suprotstavljen prigovoru tuženika, u pravilu postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske. Teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom je na strani osobe koja se na to pravo poziva u kontradiktornom parničnom postupku.

 

U konkretnom slučaju, ovršenik nije iskoristio svoje pravo da u prethodno vođenoj parnici dokaže da nekretnina koja je predmet ovrhe (ranije predmet zahtjeva za iseljenje) služi kao jedina njegova nekretnina za njegovo stanovanje.

 

U citiranim okolnostima, imajući u vidu privatne interese ovrhovoditelja i ovršenika, ovršenik se ne može osnovano, u izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, pozivati na pravo na dom i iz tog razloga osporavati zakonitost rješenja o ovrsi kojim je na temelju ovršne sudske odluke određena ovrha njegovim iseljenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju.

 

O eventualnoj odgodi ovrhe, kako iz tog razloga tako i iz drugih razloga na koje se ovršenik poziva, prvostupanjski sud će odlučiti posebnim rješenjem.

 

Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni razlozi na koje se poziva ovršenik, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, riješiti kao u izreci.

 

U Splitu, 9. rujna 2020.

 

S U T K I NJ A

Tihana Pivac