Broj: Rev 842/06

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz K., zastupane po punomoćniku S. R., odvjetniku u O. društvu R. i O. iz K., protiv tuženika A. B. iz B. M., zastupanom po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., radi predaje u suposjed, te povodom protutužbe protutužitelja A. B. iz B. M., zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv protutuženice D. G. iz K., zastupane po punomoćniku S. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i O. iz K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-1725/05-2 od 16. studenoga 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-1436/03-23 od 20. svibnja 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2010.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tuženika-protutužitelja se prihvaća, preinačuje se u pobijanom dijelu presuda Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-1725/05-2 od 16. studenoga 2005. i toč. II izreke presude Općinskog suda u Karlovcu br. P-1436/03-23 od 20. svibnja 2005. i sudi:

              Utvrđuje se da je protutužitelj A. B., samovlasnik nekretnine i to kčbr. 607/1 pašnjak od 570 čhv up. u zkul.379 k.o. K. te obiteljske kuće L. B. izgr. na istoj čestici, što je protutužena D. G. dužna priznati i izdati mu tabularnu ispravu, te naknaditi mu trošak parnice u iznosu 7.702,50 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

              „I. Tuženik A. B. dužan je predati u suposjed tužiteljici D. G. kuću u K., L. B. izgrađenu na kčbr. 607/1, a koja je upisana u zkul. 379 k.o. K. kao pašnjak od 570 čhv, te u suposjed čestice upisane u zkul. 64, 247, 351, 166 sve k.o. B. M. te u zkul. 379 i 684 obje k.o. K. kao i naknaditi joj trošak parnice od 7.930,00 kn, sve u roku od 15 dana.

              II. Odbija se protutužitelj A. B. sa protutužbom i protutužbenim zahtjevom koji glasi:

              „Utvrđuje se da je protutužitelj A. B., L. B., samovlasnik nekretnine i to kčbr. 607/1 pašnjak od 570 čhv up. u zkul. 379 k.o. K., te obiteljske kuće L. B. br. izgr. na istoj čestici, što je protutužena D. G. dužna priznati izdati mu tabularnu ispravu, te naknaditi mu trošak parnice.“

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Drugostupanjski sud je na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) dopustio reviziju protiv te presude u odnosu na protutužbeni zahtjev kojim protutužitelj traži utvrđenje da je samovlasnik navedene nekretnine što je protutužena dužna priznati i izdati tabularnu ispravu smatrajući da se radi o materijalnopravnom pitanju važnom za ostvarivanje jedinstvene primjene zakona, vodeći računa o činjenici da je područje Karlovačke županije bilo zahvaćeno ratnim operacijama, sa posljedicama višestruke značajne materijalne štete (kao što je ovdje slučaj), pa smatra potrebnim zauzeti jedinstveno stajalište oko vlasničkog statusa objekata, kao što je ovaj sporni.

              Protiv presude drugostupanjskog suda (u dijelu u kojem je sud dopustio reviziju – toč. II. izreke prvostupanjske presude) tuženik – protutužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud nižestupanjske presude preinače i prihvati protutužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

              Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija tuženika – protutužitelja je osnovana.

              Prema odredbi čl. 385. a. ZPP protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP revizija se može izjaviti zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Budući je u ovoj pravnoj stvari revizija dopuštena zbog materijalnopravnog pitanja (u odnosu na dio presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu), to je ovaj sud ovlašten ispitivati osnovanost revizijskog razloga samo u tom pravcu.

              Predmet ovog spora je tužiteljičin zahtjev da joj tuženik i ujedno protutužitelj preda u suposjed točno nabrojane nekretnine označene u izreci prvostupanjske presude (toč. I. izreke), te protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja na utvrđenje da je samovlasnik obiteljske kuće L. B. br. izgrađene na kčbr. 607/1 pašnjak od 570 čhv upl. u zkul. 379 k.o. K. (toč. II. izreke).

              U postupku je utvrđeno da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju br. O-367/95 od 3. studenoga 1995. (list 7 i 8 spisa), te rješenjem od 19. siječnja 1998. (list 23 priloženog spisa O-367/95) tužiteljica naslijedila svoju majku i ostaviteljicu V. B., u odnosu na točno označene nekretnine. Sudovi su zaključili da tužiteljica kao vlasnica i suvlasnica ima pravo na posjedovanje, uporabu i korištenje suvlasničke stvari, pa su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice (čl. 30. st. 1., čl. 39. st. 1. i čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96., 73/00. i 114/01. – dalje u tekstu: Zakona o vlasništvu).

              U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika sudovi su utvrdili da je stara obiteljska kuća u L. B. br. u Domovinskom ratu bila potpuno srušena - VI. kategorije, (a prije Domovinskog rata bila je u suvlasništvu tuženika i njegove supruge), ali je ista obnovljena prema Zakonu o obnovi kuća srušenih u Domovinskom ratu 1991. do 1995.. Tuženik-protutužitelj svoje pravo na obnovu kuće izveo je upravo iz ranijeg postojanja stare kuće

Iz tih utvrđenja sudovi su zaključili da tuženik – protutužitelj ne može temeljem te stare kuće koja je potpuno srušena u ratu dobiti u obnovi obnovljenu novu kuću, a da se za tužiteljicu smatra da je stara kuća srušena i da više ne postoji njezino pravo na novu kuću. Praktično se ova obnovljena-nova kuća ima smatrati kućom parničnih stranaka, jer time što je kuća srušena u ratu tužiteljica na njoj nije izgubila suvlasništvo.

Dakle, u konkretnom slučaju iz obrazloženja proizlazi i nespornim da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-367/95 od 3. studenoga 1995. naslijedila svoju majku za točno označene nekretnine, time da se među istim nekretninama ne spominje kuća u L. B.. Nadalje, da je stara kuća obnovljena rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva za obnovu i razvoj 16. listopada 1996., a potom između tog Ministarstva i tuženika – protutužitelja sklopljen ugovor o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće - stana 16. listopada 1996., te da se obzirom na vrstu i opseg građevinskih radova radi o novoj kući (čl. 3. istog ugovora). Sukladno Zakonu o obnovi ("Narodne novine" broj 24/96 i 54/96), sporna kuća je obnovljena jedino na ime tuženika – protutužitelja kao korisnika obnove (koji je imao prije, za vrijeme i poslije Domovinskog rata prijavljeno prebivalište na adresi te kuće), dok tužiteljica na toj adresi nije imala prijavljeno prebivalište.

Zbog prednjih utvrđenja pogrešno nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tužiteljica u postupku obnove navedene kuće kao pravna sljednica svoje majke postala suvlasnicom nove kuće u omjeru 1/2.

Međutim, po ocjeni ovog suda, u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, sporna kuća nije niti postojala, budući je sagrađena obnovom tijekom 1996., pa tužiteljica nije niti mogla iza smrti svoje majke naslijediti njen izvanknjižni suvlasni dio sporne kuće u 1/2, radi čega nije imala ni zakonsko pravo biti korisnik obnove, budući nije imala ni prebivalište na adresi predmetne kuće.

Pored toga, tužiteljica kao suvlasnica zemljišta na kojem je kuća sagrađena tijekom obnove znala je da se vrši obnova stare kuće isključivo u korist tuženika, a istoj obnovi se nije protivila, slijedom čega nova sporna kuća zajedno sa česticom na kojoj je sagrađena je vlasništvo tuženika - protutužitelja. Za napomenuti je da bi tužiteljica mogla zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti 1/2 dijela čestice na kojoj je nova kuća sagrađena.

Sve imajući na umu odredbe čl. 47. u vezi čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91) u vezi čl. 394. i 396. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr.).

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti reviziju tuženika – protutužitelja i u pobijanom dijelu (toč. II. izreke prvostupanjske presude) preinačiti nižestupanjske presude, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP i tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema priloženim troškovnicima (trošak postupka žalbe i revizije sa PDV-om).

U Zagrebu, 19. svibnja 2010.