1

                            Broj: Pž-3557/20

 

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Drage Klasnića kao predsjednika vijeća, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. R., zbog prekršaja iz članka 57. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika A. R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Prekršajni odjel od 7. srpnja 2020. broj: 77. Pp P-812/2020-6, na sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.Povodom žalbe okrivljenika A. R., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda na način da se okrivljenik, temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobađa od optužbe za prekršajno djelo činjenično opisano u izreci, a pravno označeno kao prekršaj iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba okrivljenika A. R. je bespredmetna.

 

              III.Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2.do 4. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik A. R. proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 57. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna.

 

Istom presudom, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

 

Istom presudom, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna.

 

Protiv navedene presude okrivljenik A. R. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji navodeći da u cijelosti priznaje krivnju za prekršaj, te izražava žaljenje za počinjeno i obvezuje se kloniti ovakvih i sličnih prekršaja. Vozačka dozvola mu je neophodna za obavljanje svakodnevnog posla budući radi kao dostavljač u pizzerii „C.“ u O. o čemu je dostavio potvrdu prijave na HZMO iz koje je vidljivo koji posao obnaša. Navodi da živi kao podstanar i gubitkom posla ostaje bez sredstava za plaćanje podstanarstva kao i za normalan život.

 

Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava.

 

Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a činjenično je opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je dana 17. svibnja 2020. godine u 21,14 sati u Osijeku, raskrižje S. A. i R. ulica, upravljao osobnim automobilom marke Opel Corsa, registarske oznake xxxx, te se kretao kolnikom ulice S. A., smjer jug – sjever, te dolaskom do raskrižja s Ružinom ulicom ušao s vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, te je bio dužan propustiti sva vozila, a što nije učinio, te je oduzeo prednost, što je prvostupanjski sud pravno kvalificirao kao prekršaj iz članka 57. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Dakle, u činjeničnom opisu je samo navedeno da je okrivljenik oduzeo prednost prolaska vozilu koje je nailazilo s njegove desne strane.

 

Međutim, oduzimanje prednosti, samo po sebi, bez da bi time nastupila neka posljedica, ne može biti smisao navedene zakonske odredbe.

 

Smisao i suština ove zakonske odredbe je da je oduzimanjem prednosti nastala neka posljedica, bilo prometna nesreća, bilo da je vozač vozila kojem je prednost oduzeta bio prisiljen učiniti neke radnje u prometu kako bi izbjegao prometnu nesreću. U protivnom bi se prekršaj oduzimanja prednosti tumačio vrlo široko i nekonkretno.

 

Budući da u činjeničnom opisu prekršaja, kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije opisana nikakva posljedica, dakle nije opisano da bi vozač vozila kojem je okrivljenik oduzeo prednost bio prisiljen poduzeti neku radnju u prometu kako bi izbjegao nalet na vozilo okrivljenika koje mu je oduzelo prednost, to proizlazi nespornim da u činjeničnom opisu nisu sadržana sva bitna obilježja prekršaja iz članka 57. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Slijedom navedenog, djelo činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude po propisu nije prekršaj, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik A. R. za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, glede troškova postupka odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

 

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 9. rujna 2020.

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, Prekršajni odjel, u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.