1

                            Broj: Jž-3252/2017

                                                                      Broj: Jž-3252/2017

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L. Đ., zbog prekršaja iz čl. 91. st. 2. toč. 1. i dr. Zakona o oružju (NN 63/07, 148/06, 59/12 i 70/17.), odlučujući o žalbi okr. L. Đ., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 8. studenog 2017., broj: Pp J-1615/17-14, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

 

r i j e š i o    j e

 

Djelomično se prihvaća žalba okr. L. Đ., ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.   

 

 

 

p r e s u d i o     j e

 

1. U povodu žalba okr. L. Đ., a po službenoj dužnosti, preinačuje se

pobijana prvostupanjska presuda, u pogledu djela pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, na način da se izriče:

 

Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17 i 118/18), okr. L. Đ. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

 

 

OSLOBAĐA  SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

              dana 11. rujna 2017. g. u 15,00 sati u obiteljskoj kuću u S., M. T. xx, držao oružje i to pištolj marke „Crvena zastava“ model M-70, nepoznatog tvoričnkog broja, call. 7,65 mm te ga je prilikom pretrage stana i drugih prostorija predao policijskim službenicima,

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 91. st. 2. toč. 1. Zakona o oružju.

 

2. Uslijed odluke pod toč. I., žalba okr. L. Đ. u dijelu koji se odnosi

na prekršaj iz čl. 91. st. 2. toč. 1. Zakona o oružju je bespredmetna.

 

3. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o

Izrečenoj novčanoj kazni na način da se okr. L. Đ., za prekršaj iz čl. 91. st. 2. toč. 17. Zakona o oružju, za koji je proglašen krivim u točki 2) izreke pobijane prvostupanjske presude, izriče novčana kazna u iznosu 3.000,00 (tritisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da, ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

IV. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. L. Đ. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

4. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, okr. L. Đ.

obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog suda u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 8. studenog 2017., broj: Pp J-1615/17-14, proglašen je krivim okr. L. Đ. da je, na način činjenično opisan u toč. 1.) izreke pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 91. st. 2. toč. 1. Zakona o oružju (ispravno čl. 91. st. 1. toč. 1. Zakona o oružju), za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna te da je, na način činjenično opisan u toč. 2) izreke pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 17. istog zakona, za koji mu je, utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, pa mu je na temelju čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 120 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Istom presudom, okr. L. Đ. izrečena je mjera oduzimanja predmeta i to; pištolj marke „Crvena zastava“, model M-70, nepoznatog tvorničkog broja, call 7,65 mm s pet komada pripadajućeg streljiva i 28 komada streljiva call 16-70 mm, 14 komada streljiva call 8x56 mm, 40 komada streljiva 7x57 mm i 12 komada call 5,56 mm, a koji predmeti su privremeno oduzeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. xxxx.

 

              U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskog presudom okrivljenik je obvezan na naknadu istih u iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude, okr. L. Đ. pravodobno je po braniteljici A. B. podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

Žalba je dijelom bespredmetna, dijelom osnovana, a dijelom neosnovana.

 

U odnosu na rješenje:

 

Razmatrajući odluku o oduzimanju predmeta, ovaj sud smatra da je okrivljenik u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija u tom dijelu.

 

Naime, unatoč tome što je odredbom čl. 91. st. 5. i čl. 92. st. 2. Zakona o oružju, za prekršaj koji je predmet ovog postupka, propisano obligatorno izricanje mjere oduzimanja predmeta te unatoč tome što Prekršajni zakon u odredbi čl. 76.a st. 5. dopušta mogućnost da se zakonom propiše obvezno oduzimanje predmeta, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz članka 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju.

 

Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja i streljiva, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se više i ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri propisanoj čl. 76. a PZ-a, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje:" Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju" i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje:"Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti." 

 

S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. L. Đ. razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava i čl. 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi razloge postojanja nekog od razloga navedenih u čl. 76.a st. 1. PZ-a (postojanje opasnosti da će se predmeti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, zaštita opće sigurnosti, javnog poretka, zaštita zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga), pri tome vodeći računa o osobi okrivljenika, stupnjem njegove opasnosti, dosadašnjoj osuđivanosti iz oblasti javnog reda i mira i javne sigurnosti, kao i ostalim  okolnostima koje su odlučne za odluku o možebitnom oduzimanju predmeta pobliže opisanih u izreci pobijane presude i zavisno od utvrđenja, o privremeno oduzetim predmetima prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta  br. xxxx, sukladno članku 76. a stavku 1. PZ-a, odlučiti posebnim rješenjem.

 

Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika zbog odluke o oduzimanju predmeta i prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, o privremeno oduzetim predmetima prekršaja odlučiti posebnim rješenjem, u kojem će dati jasno i konkretno obrazloženje.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na presudu.

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u toč. 1.) izreke pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.

 

Naime, pobijanom presudom okrivljenik proglašen krivim da je na način činjenično opisan u toč. 1.) izreke pobijane presude počinio prekršaj iz  čl. 91. st. 2. toč. 1. Zakona o oružju (ispravno treba stajati čl. 91. st. 1. toč. 1. Zakona o oružju, obzirom da je odredba čl. 91. st. 1. istog Zakona, prestala vrijediti 01.01.2013. (NN 59/12), a kojom zakonskom odredbom je propisano:

 

„Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 45 dana kaznit će               se za prekršaj fizička osoba koja: 1) bez odobrenja nabavi, drži ili nosi oružje za čiju je nabavu prema ovome Zakonu potrebno odobrenje.“

 

Iz naprijed citirane zakonske odredbe čl. 91. st. 1. toč. 1. Zakona o oružju, jasno proizlazi da se za predmetni prekršaj može proglasiti krivim samo fizička osoba koja bez odobrenja nabavi, drži ili nosi oružje za čiju je nabavu prema Zakona o oružju potrebno odobrenje, dakle, odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje bitnih obilježja djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret činjenično opisano u toč. 1.) izreke, posjedovane oružja za čije je držanje potrebno odobrenje, bez odobrenja nadležnog tijela.

 

Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu nije naznačeno da bi okr. L. Đ. „držao oružje i to pištolj marke „Crvena zastava“ model M-70, nepoznatog tvorničkog broja, call. 7,65 mm, bez odobrenja nadležnog tijela“. Iz navedenog proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja, kako je on naznačen u izreci pobijane presude nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, radi čega opisano ponašanje okrivljenika u toč. 1.) izreke, ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja.

 

Posebno se napominje da odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića odgovarajućeg prekršaja moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja te navođenje odlučnih činjenica u zakonskom opisu prekršaja, kao što je to učinio prvostupanjski sud navodeći pod „dakle, kao fizička osoba bez odobrenja nabavio i držao oružje za čiju je nabavu potrebno odobrenje“, ne može se smatrati podvođenjem odlučnih činjenica u činjenični opis, već isto se ima smatrati samo zakonskim opisom prekršaja.

 

Slijedom navedenog, djelo za koje je okr. L. Đ. nepravomoćno proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe temeljem čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika u odnosu na ovaj prekršaj postala je bespredmetna.

 

Odluku o novčanoj kazni izrečenoj okrivljeniku prvostupanjskom presudom, razmatrana je uslijed odluke iz toč. I. izreke ove presude, kao i u povodu žalbe okrivljenika.

 

Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost samo priznanje okrivljenika, dok nije cijenio druge okolnosti koje su od bitnog značaja za izricanje novčane kazne i to okolnost da je okrivljenik razveden, otac dvoje malodobne djece za koje svakog mjeseca plaća uzdržavanje te da prima ispod prosječna mjesečna primanja.

 

Razmotrivši odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za prekršaj iz toč. 2.) izreke, izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. S obzirom da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, a zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je dovoljno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti, obzirom da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu. U konkretnom slučaju  otklonjena je mogućnost ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Odluku o troškovima prekršajnog postupka okrivljenik pobija identitičnim razlozima zbog kojih pobija i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. 

 

Međutim, protivno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/03), a koja se skladno čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona, primjenjuje i u prekršajnom postupku i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna, dok su ostali troškovi određeni prema priloženo računu za obavljenu radnju vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka iz područja neurologije i psihijatrije, a koja radnja je bila nužna radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja. S obzirom na navedeno, kao i okolnost da je okrivljenik zaposlen i ima redovna primanja te sposoban za privređivanje, po mišljenju ovog suda plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje niti uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

 

Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik nije slabog imovnog stanja i ima redovita primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz čl. 138. sat. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu 200,00 kuna, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. (izreka rješenja), čl. 207. (toč. I. izreke presude) i čl. 205. (toč. III. izreke presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 9. rujna 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.