Poslovni broj 26 P-437/2019-11

   

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split                                                                      Poslovni broj 26 P-437/2019-11

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Jasne Vuković, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 227.632,50 kuna, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2020., uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 8. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: 

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 224.632,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 4. 09. 2019. do isplate, kao i daljnji iznos 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 4.09. 2019. do isplate".

 

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.313,00 kuna, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u više zatraženom iznosu od 1.687,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj P. d.o.o. S., OIB: …, je ovom sudu dana 04.09.2019. podnio tužbu protiv tuženika G. S., OIB: …, radi isplate iznosa od 227.632,50 kuna. U tužbi se navodi da je presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-236/13, koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015 od 11. travnja 2019. tužitelj P. d.o.o. obvezan tvrtki Hrvatske šume d.o.o. isplatiti iznos od 224.632,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.04.2019. do isplate, te iznos od 3.000,00 kuna na ime troška. Postupajući po predmetnoj pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015 od 11. travnja 2019. da je tužitelj isplatio društvu Hrvatske šume d.o.o. naznačeni iznos 224.632,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11.04.2019. do isplate. Pravni osnov obveze tužitelja prema društvu Hrvatske šume d.o.o. da je šteta koju bi tužitelj počinio na šumskom zemljištu prilikom uređenja ceste V.-K., a po nalogu tuženika G. S.. Naime, da je Udruga B. tražila od tuženika G. S. da se pristupi sanaciji podlokavanja prometnice – ceste Put B. na županijskoj cesti V.-K., a takav upit da je tuženik G. S. proslijedio Županijskom upravi za ceste koja da je dala pisanu suglasnost da se može pristupiti nasipavanju navedene prometnice i to plodnom zemljom a sve radi sigurnosti na koju je upozorila Udruga B. Nakon što se od Županijske uprave za ceste dobila navedena suglasnost, da je tuženik G. S. naložio tužitelju P. d.o.o., kao svom tadašnjem i sadašnjem koncesionaru da poduzme te radove, štoviše da je i Županijska uprava za ceste dostavila dopis kojim je dana suglasnost tuženiku da upravo takvu sanaciju obavi tužitelj društvo P. d.o.o., nakon čega da je tuženik G. S. naložio tužitelju da pristupi radovima, a koji radovi da su u cijelosti provedeni od strane tužitelja. Radi navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika da tu žitelju isplati iznos od 224.632,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 04.09.2019. do isplate, kao i daljnji iznos 3.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 04.09.2019. do isplate.

 

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 20.12.2019. i tijekom postupka usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja obrazlažući da šteta koju je tužitelj počinio Hrvatskim šumama d.o.o. prema pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015 od 11. travnja 2019. nije nastala djelovanjem tužitelja po nalogu tuženika G. S. Naime, da iz obrazloženja ove presude jasno proizlazi kako tužitelj nije imao suglasnost Županijske uprave za ceste Split, kao ni suglasnost tuženika G. S. za odlaganje kamenog i zemljanog otpada (građevinskog otpada), jer da je Županijska uprava za ceste S. dopisom iskazala suglasnost da se prilikom sanacije prometnice pod njihovom upravom, označene kao LC …, uredi zelena površina i bankina uz navedenu prometnicu deponiranjem isključivo plodne zemlje. Međutim, da se tužitelj nije pridržavao navedene suglasnosti i da je svojevoljno protivno toj suglasnosti i nalozima tuženika nasuo građevinski materijal, odnosno zemljani i kameni otpad, uz rub navedene prometnice na šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravom Hrvatskih šuma d.o.o., pa da tužitelj čineći naprijed navedeno nije djelovao po nalogu tuženika. U slučaju da je tužitelj smatrao da je radio po nalogu tuženika da bi onda logično bilo da je u predmetnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-236/2013 između Hrvatske šume d.o.o. i tužitelja P. d.o.o kao tuženika tražio miješanje G. S., u ovom postupku tuženika. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

 

3. Tužitelj je istaknuo da su tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu u činjeničnom smislu netočni jer da je u obavljanju predmetnih radova, kao koncesionar temeljem koncesijskog ugovora za održavanje nerazvrstanih cesta sa tuženikom, nije postupio protivno dogovoru i navedenom koncesijom ugovoru, te da nije postupio protivno dopisu kojeg je uputila Županijska uprava za ceste, već da je tužitelj u cijelosti postupio po nalogu tuženika, proveo sanaciju temeljem tuženikovog naloga, a tuženik da je putem svojih odgovornih predstavnika preuzeo svu moguću obvezu za slučaj da se tužitelju nametne obveze od strane trećih osoba.

 

4. Tuženik je dodatno naveo kako tužitelj u konkretnom slučaju nije postupao po nalogu tuženika, te da iz priloženog spisa predmeta poslovni broj P-236/13 proizlazi da je tužitelj prekoračio tuženikov nalog i da nije u cijelosti postupao po tom nalogu, te da je upravo takvim tužiteljevim prekoračenjem danog naloga odnosno tu žiteljevim ne postupanjem po istome, tužitelj počinio štetu utvrđenu pravomoćnom presudom u predmetnom postupku ovog suda poslovni broj P-236/2013 koji se vodio između društva Hrvatske šume d.o.o. i tužitelja.

 

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: dokumentacija tužitelja priložena uz tužbu: presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015-3 od 11. 04. 2019., obračun naknade za štetu počinjenu na šumi i šum. zemljištu, G.I. K1.-K2. (52 c) i K.-Z." 82 d (k.č.z. 2749/1 k.o. Blaca) izdan od Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Split, Šumarija Split od 26.02.2013., UR.BR.ST.-SPL-2013-185, KLASA:SPL-02/2013-03-34, zapisnik s ročišta održanog 25.04.2014. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-236/2013, isprava tuženika priložena uz odgovor na tužbu: dopis Splitsko-dalmatinske županije, Županijske uprave za ceste – Split, Klasa:960-03/09-01/698, Urbroj: 2181-164-100/02-09-2 od 14. 09. 2009. naslovljen na tuženika G. S., Odjel za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostorom, isprava tužitelja priložena na pripremnom ročištu od 09.07.2020. Ugovor o održavanju nerazvrstanih cesta na području G. S., od 12.02.2010., Klasa: 340-01/09-01/02, Ur.broj: 2180-01-10-5 zaključen između tuženika G. S., kao naručitelja i tužitelja P. d.o.o. S., kao izvoditelja, te je sud u dokazne svrhe pribavio i izvršio uvid u parnični spis ovog suda poslovni broj P-236/2013.

 

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u postupku, pregleda navedenih isprava koje se nalaze u spisu, kao i očitovanja stranaka tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da se tražbina tužitelja prema tuženiku odnosi na zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 224.632,50 kuna i iznos od 3.000,00 kuna , ukupno 227.632,50 kuna obzirom da je tužitelj isplatio s osnova svoje obveze prema društvu Hrvatske šume d.o.o. temeljem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015 od 11. travnja 2019. navedeni iznos od 224.632,50 kuna s osnova naknade štete koju je tužitelj prema navedenoj presudi počinio svojim postupanjem na nekretnini koja predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, kojom upravljaju Hrvatske šume d.o.o. te parnični trošak tog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna.

 

8. Između stranaka nije sporna činjenica da je društvo Hrvatske šume d.o.o. vodilo protiv tužitelja P. d.o.o. kao tuženika parnični postupak pred ovim sudom poslovni broj P-236/2013 radi isplate naknade štete u iznosu od 224.632,50 kuna, počinjene na šumskom zemljištu čest. zem. 2749/1, k.o. B., kojim temeljem članka 17 Zakona o šumama gospodare Hrvatske šume d.o.o.

 

9. Pregledom spisa predmeta poslovni broj P-236/2013 i to Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015 od 11. travnja 2019., a po kojoj je tužitelj prema navodima iz tužbe isplatio Hrvatskim šumama d.o.o. s osnova naknade štete iznos naznačen u tužbi od 224.632,50 kuna sa zateznom kamatom od 11. travnja 2019. do isplate i iznos od 3.000,00 kuna s osnova dosuđenog parničnog troška, a koje iznose sada tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku, proizlazi da je navedenom odlukom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske obvezao tužitelja na naknadu štete u iznosu od 224.632,50 kuna sa zateznom kamatom od 11. travnja 2019. do isplate zbog postupanja tužitelja koje se sastoji u tome što je odložio zemljani i kameni materijal na čestici zemlje kojom gospodari društvo Hrvatske šume d.o.o. odnosno iz razloga što je tužitelj deponirao navedeni otpadni materijal na navedenoj lokaciji, uz cestu broj …, uz južnu stranu ceste koja vodi u B., u količini od jednog teretnog kamiona i to dana 1. prosinca 2010., čime je tužitelj oštetio šumu odnosno počinio šumsku štetu jer je na taj način postupao protupravno odloživši navedeni otpad bez valjane pravne osnove, dakle, tužitelj je upravo ovim opisanim radnjama počinio štetu za koju je u sudskom postupku pravomoćno utvrđena njegova odgovornost kao štetnika da, na taj način počinjenu štetu, naknadi društvu Hrvatske šume d.o.o., prema članku 59. Zakona o šumama.

 

10. Nadalje, između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 12. veljače 2010. sklopili Ugovor o održavanju nerazvrstanih cesta na području grada S. K.:340-01/09-01/02, ur. broj: 2180-01-10-5 (list 37 do 39 spisa) za razdoblje od tri godine, a kojim ugovorom je tuženik kao naručitelj povjerio tužitelju kao izvoditelju obavljanje radova održavanja nerazvrstanih cesta u gradu S. po nalozima tuženika i da su stranke po ovom ugovoru bile u ugovornom odnosu u vrijeme kada je počinjena predmetna šteta i u vrijeme kada je tuženik dao tužitelju kao koncesionaru po predmetnom ugovoru nalog da pristupi odnosno izvede radove uređenja zelene površine i bankine odnosno radove sanacije podlokavanja navedene prometnice na županijskoj cesti V.-K., a na temelju dobivene suglasnosti koju je tuženik ishodio od Splitsko –dalmatinske županije, Županijske uprave za ceste – Split, Klasa:960-03/09-01/698, urbroj: 2181-164-100/02-09-2 od 14. 09. 2009. (list 22 spisa i list 42 spisa ovog suda poslovni broj P-236/2013).

 

11. Naime, pregledom ove isprave sud je utvrdio da se radi o dopisu Županijske uprave za ceste Split od 14.09.2009. tuženiku gradu S., Odjelu za komunalne djelatnosti, gospodarstvo i upravljanje prostora, u kojem dopisu Županijske uprave za ceste – Split se navodi da temeljem zahtjeva tuženika od 31.08.2009., a u svezi deponiranja plodne zemlje i uređenja zelene površine i bankine uz lokalnu cestu br. …, na dionici od U. P. B. do serpentine na prijevoju između K. i M. grede, se daje obavijest kako je Županijska uprava za ceste – Split suglasna sa uređenjem zelene površine i bankine deponiranjem plodne zemlje uz LC … (Ž …-V.-K. L. …) na području grada S. i da će radove na uređenju bankine i zelene površine investitor grad S. izvesti na način da se ne ošteti asfaltni zastor (rub kolnika), a u slučaju oštećenja dovesti cesti u prvobitno stanje o svom trošku.

 

12. Iz ovog proizlazi kako se navedena suglasnost Županijske uprave za ceste – Split, iz citiranog dopisa od 14.09.2009., koju je ishodio tuženik, odnosila isključivo na radove uređenja zelene površine i bankine uz navedenu cestu deponiranjem plodne zemlje, te da ovom ispravom nije dana nikakva suglasnost za odlaganje građevinskog materijala, zemljanog i kamenog, na čestici zemlje uz predmetnu cestu, a kojim odlaganjem zemljanog i kamenog materijala je tužitelj prouzročio šumsku štetu na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske kojom gospodari društvo Hrvatske šume d.o.o., pa stoga tuženik na temelju dobivene suglasnosti za obavljanje radova uređenja bankine i zelene površine nije ovlastio tužitelja da izvrši odlaganje navedenog građevinskog materijala na čestici zemlje uz prometnicu, a što predstavlja štetnu radnju kojom je nastala predmetna šteta.

 

13. Isto tako, pregledom predmetnog spisa ovog suda poslovni broj P-236/2013, kojom je pravomoćno utvrđena odgovornost tužitelja za prouzročenje navedene štete i njegova obveza da ju je naknadi društvu Hrvatske šume d.o.o., za utvrditi je kako je donošenju iste prethodio dokazni postupak u kojem su izvedeni dokazi pregledom isprava priloženih tom spisu, između ostalog, pregledom priloženih fotografija odloženog otpadnog materijala na šumskom zemljištu čest. zem. 2748/1 k.o. B. citiranog dopisa Županijske uprave za ceste Split, od 14.09.2009. klasa: 960-03/09-01/698, urbroj: 2181-164-100/02-09-2, dokazi saslušanja zakonskog zastupnika društva tužitelja P. d.o.o. S. A. Ć. iz S., svjedoka S. S. iz S., tadašnje pročelnice komunalnog odjela tuženika G. S., I. Č. iz S., predsjednika Udruga B., A. T. iz K. G. zaposlenika društva Hrvatske šume d.o.o. i P. O. iz K. S., lugara – zaposlenika društva Hrvatske šume d.o.o., te je izveden dokaz provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika D. B. iz S., koji vještak je izradio i dostavio u spis ovog predmeta geodetski nalaz i mišljenje od 25. siječnja 2015. godine.

 

              14. Za istaći je kako niti iz jednog od ovih dokaza koji su provedeni u predmetnom parničnom postupku ovog suda poslovni broj P-236/2013 ne proizlazi da bi tuženik ovlastio tužitelja odnosno da bi tuženik dao tužitelju nalog da tužitelj izvrši odlaganje kamenog i zemljanog materijala u navedenu prometnicu, zbog kojeg nasipavanja navedenog građevinskog materijala je sud u tom postupku obvezao tužitelja da naknadi zahtijevanu štetu društvu Hrvatske šume d.o.o.

 

15. Stoga, slijedom naprijed navedenih utvrđenja zaključak je ovog suda da u poslovnoj suradnji tužitelja i tuženika, a u odnosu na nastalu štetu na predmetnom šumskom zemljištu, nema nikakve protupravne štetne radnje koja bi bila poduzeta od strane tuženika kojom bi bila počinjena ova šteta, odnosno nema nikakve tuženikov štetne radnje koja bi bila u uzročnoj vezi sa tom štetom, niti radnje koja bi bila u uzročnoj vezi sa štetnom radnjom koju je počinio tužitelj odlaganjem građevinskog materijala na šumskom zemljištu, a za koju štetu je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4255/2015-3 od 11. travnja 2019. pravomoćno utvrđena odgovornost tužitelja kao štetnika odnosno počinitelja štete.

 

16. Člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, protupravnost te uzročna veza između štetne radnje i štete kako njezine posljedice.

 

17. Dakle, na temelju rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu, ocjena je ovog suda da ne postoji obveza tuženika da tužitelju isplati zatraženi iznos koji tužitelj potražuje u ovom postupku iz razloga što tuženik nije počinio protupravnu štetnu radnju, kao jednu od navedenih pretpostavki potrebnih za utvrđivanje odgovornosti za štetu, koja, uz ostale pretpostavke odgovornosti za štetu mora postojati odnosno biti utvrđena da bi na strani tuženika nastala odgovornost za predmetnu štetu, za koju je u konkretnom slučaju utvrđeno da je nastala na šumskom zemljištu postupanjem tužitelja, a isto tako nema niti tuženikove solidarne odgovornosti sa tužiteljem za nastanak predmetne štete, niti se ovdje radi o postojanju zakonske subrogacije na strani tužitelja prema kojoj bi tuženik imao obvezu naknaditi tužitelju ono što je tužitelj ispunio s osnova svoje obveze naknade štete koju je prouzročio na šumskom zemljištu društvu Hrvatske šume d.o.o. Tužitelj je podmirio društvu Hrvatske šume d.o.o. naknadu štete koju je počinio opisanim postupanjem deponiranjem građevinskog materijala na predmetnoj lokaciji, dok je tuženik grad S. u skladu sa svojim ovlaštenjima, sukladno pribavljenoj suglasnosti Županijske uprave za ceste Split od 14. rujna 2009. i ugovoru o održavanju nerazvrstanih cesta na svom području, području grada S., od 12. veljače 2010. tuženiku povjerio odnosno dao nalog da pristupi radovima sanacije na županijskoj cesti V.-K.

 

18. U skladu sa svim navedenim utvrđenjima suda, a koji se odnose na postupanje tužitelja koje predstavlja samu štetnu radnju kojom je počinjena šteta, za koju štetu je utvrđena tužiteljeva odgovornost u predmetu ovog suda P-236/2013, ugovorni odnos stranaka iz Ugovora o održavanju nerazvrstanih cesta na području grada Solina od 12. veljače 2010., te na utvrđenja suda o predmetnim ispravama koje priliježu spisu, a uzimajući u obzir da je sam tužitelj u tužbi naveo da mu je tuženik naložio izvršenje radova sanacije podlokavanja prometnice – ceste P. B. na županijskoj cesti V.-K., pri čemu tužitelj u ovom postupku i ne tvrdi uopće da je imao takav nalog tuženika koji bi se izričito odnosio upravo na radnju odlaganja zemljanog i kamenog materijala na predmetnu zemljišnu česticu uz navedenu prometnicu, sud je temeljem članka 10 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) odustao od izvođenja dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka I. Č. i S. S. te za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja A. Ć. u svojstvu stranke, kao suvišnih dokaza u ovom postupku, a koji su usmjereni na dokazivanja sadržaja naloga danog od strane tuženika tužitelju.

 

              19. Slijedom naprijed navedenog sud odbio kao neosnovan tuženi zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke.

 

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i članka 163. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 188/14 i 107/15 dalje OT), sve sukladno zahtjevu tuženika i vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu od 20.12.2019. (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 18.02.2020., 03.06.2020. i 09.07.2020. (Tbr. 9. toč. 1. OT), za svaku od ovih radnji po 250 bodova ili po 2.500,00 kuna, te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.313,00 kuna, odnosno tuženiku je kao trošak parničnog postupka ukupno obistinjen iznos od 11.313,00 kuna.

 

21. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.687,00 kuna, koji se odnosi za više zatraženi iznos sudske pristojbe odgovora na tužbu temeljem Tar. br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19).

 

22. Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II izreke.

 

U Splitu 8. rujna 2020.

 

Sudac

 

Marija Balić Jurišić v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude (rješenja) dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (rješenja), odnosno od dana objave presude-rješenja na e-Oglasnoj ploči suda, u tri primjerka.