Broj: Revt 7/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog fonda za privatizaciju iz Z., koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv tuženika 1) K. b. d.d. Z., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva Š. i partneri u Z., 2) S. m. Z. d.d. u stečaju iz D., koga zastupa stečajni upravitelj P. V., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji 1.tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1191/07-5 od 26. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-243/03 od 28. travnja 2003., u sjednici održanoj 1. srpnja 2010.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija 1.tuženika K. b. d.d. iz Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom i rješenjem utvrđuje se da je nedopuštena ovrha na nekretninama upisanim u k.o. S. z.k.ul.br. 108 kao 3. zemljišnoknjižno biće, u naravi poslovni prostor u prizemlju zgrade zv. C. u čest. zgr. 67 i čest. zgr. 68 koji se sastoji od četiri prostorije površine 104,26 m² i O. površine 31,74 m², a odbačena je tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za obustavu ovrhe na navedenim nekretninama i ukidanje svih poduzetih radnji, te su tuženici dužni tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 12.920,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1.tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

              Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je 1.tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

              Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

              Revizija nije osnovana.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su ugovorom o prijenosu prava korištenja i upravljanja bez naknade od 19. ožujka 1984. na zidarsku radnu organizaciju Z. bez naknade prenesena osnovna sredstva i stvari prema čl. 4. SAS-a i to prostor u prizemlju zgrade zv. C. u čest. zgr. 67 i 68 k.o. S., koji se sastoji od četiri prostorije ukupne površine 104,26 m² i O. površine 31,74 m2,

- da je rješenjem tužitelja od 27. prosinca 1993. dana suglasnost društvenom poduzeću Z. D. na pretvorbu u dioničko društvo,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu u registru toga suda proveden upis pretvorbe društvenog poduzeća Z. u dioničko društvo te prestanak društvenog poduzeća Z. p.o.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Tr-96/76-4 od 6. kolovoza 1996. upisano usklađenje općih akata Z. d.d. sa Zakonom o trgovačkim društvima,

- da je kontrolom Ministarstva financija, Financijske policije u lipnju 2000. utvrđeno da do postupka pretvorbe društveno poduzeće Z. nije zatražilo uknjižbu prava korištenja i upravljanja čest. zgr. 67 i čest. zgr. 68 k.o. S., niti su navedene nekretnine obuhvaćene elaboratom o pretvorbi, niti su podaci i dokazi o pravu korištenja bili dostavljeni agenciji odnosno 12. prosinca 1992. Fondu za privatizaciju, a da su iste nekretnine opterećene zalogom u korist tužitelja po ugovoru o kreditu i njegovim dodacima,

- da je Z. d.d. svoj zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama predao Općinskom sudu u Dubrovniku 29. travnja 1997., a isti sud je prijedlog prihvatio,

- da je pravomoćnim rješenjem tužitelja Klasa: UP/I-943-06/03-01/49 od 3. svibnja 2002. utvrđeno da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Z. u dioničko društvo, te da su 22. ožujka 1996. prenijete u vlasništvo tužitelja, protiv kojeg rješenja nije pokrenut upravni spor,

- da iz obrazloženja toga rješenja slijedi da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina opterećeno založnim pravom u korist 1.tuženika upisanim 19. srpnja 1997. radi osiguranja tražbine od 216.327,58 DEM,

- da je u zahtjevu od 2. travnja 1997. tuženik predložio provođenje upisa u zemljišne knjige moleći brisanje predmetnih nekretnina iz društvenog vlasništva uz istodobni upis vlasništva na 2.tuženika pozivom na odredbe čl. 364. i čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 – dalje u tekstu: ZV),

- da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovrv-2271/01 od 2. listopada 2002. tužitelj upućen na parnicu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na predmetnim nekretninama.

              Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

              Naime, prema odredbi čl. 360. st. 1. ZV pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, a koja stvar je podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

              No odredbom čl. 390. st. 1. ZV propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

              Također prema odredbi čl. 390. a. ZV trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Stoga i prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je dakle nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.

              U smislu odredbe čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 – dalje u tekstu: ZP) dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju zakona o pretvorbi, prenose se fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. U ovom slučaju nije utvrđeno da bi postojali razlozi za obnovu postupka pretvorbe tuženika, niti da bi prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama utjecao na postojeću tehnološku cjelinu 2.tuženika.

              Stoga se tužitelj ima smatrati vlasnikom predmetnih nekretnina.

              Bez važnosti je tvrdnja 1.tuženika da je bio savjestan pri zasnivanju založnog prava na predmetnim nekretninama. Naime, u smislu odredbe čl. 388. st. 5. ZPP zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2010., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj zakon stupio na snagu. U predmetnom slučaju utvrđeno je da je bilo upisano društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama, doduše ne u korist 2.tuženika, a koje nije brisano prije stupanja na snagu ZV.

              S obzirom da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina nije dopuštena ovrha na istim nekretninama koja se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Ovrv-2271/01 u korist 1.tuženika a na teret 2.tuženika.

              Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 1. srpnja 2010.