- 1 -              Rev 2462/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2462/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Igora Periše, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. d.d., OIB:..., K., koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. M., OIB:..., iz P., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z. i B. Č., OIB:..., iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika I. M. protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-354/2018-2 od 21. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-200/2017-8 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

U odnosu na tuženika I. M. ukida se presuda Županijskog suda u  Slavonskom Brodu broj Gž-354/2018-2 od 21. lipnja 2018. i predmet se u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima platiti tužitelju i to tuženiku I. M. 4.950,00 kn, a tuženici B. Č. 950,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je tuženicima naloženo da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 10.084,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok „se tužitelj sa ostatkom tužbenog zahtjeva odbija“.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u po njima pobijanom dijelu, dok je žalba tužitelja prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u odbijajućem dijelu te je tuženiku I. M. naloženo isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 14.431,16 kn, a tuženici B. Č. je naloženo tužitelju platiti daljnji iznos od 10.931,16 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Preinačena je i odluka o troškovima postupka te je tuženiku I. M. naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 15.280,77 kn, a tuženici B. Č. da naknadi troškove u iznosu od 11.574,73 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik I. M. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Predlaže da ovaj prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

U slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

To znači da postojanje uvjeta za podnošenje redovne revizije isključuje dopuštenost izvanredne revizije.

 

Budući da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP revizija je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo:

 

- da je na kčbr. 9036 upisanoj u k.o. P. sagrađena zgrada „H. O.“ sa 47 apartmana;

 

- da je 37 apartmana u vlasništvu tužitelja, dok je preostalih 10 u vlasništvu trećih osoba među kojima su i tuženici;

 

- da tužitelj u apartmanima i u restoranskom dijelu zgrade obavlja ugostiteljsku djelatnost;

 

- da apartmani nemaju posebna brojila, već su brojila za struju i vodu zajednička;

 

- da je tužitelj podmirio sve ispostavljene račune za struju i vodu, troškove komunalne naknade, odvoza otpada, čišćenja stepeništa, hodnika i zajedničkih prostorija, uređenja zajedničkih prostorija, testiranja vatrogasnih aparata, izmjene tapisona, u ukupnom iznosu od 681.877,46 kn;

 

- da na svaki apartman otpada jednaki dio tih troškova (1/47);

 

- da tuženici odbijaju platiti dio koji na njih otpada.

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je djelomično osnovanim uz obrazloženje da postoji obveza tuženika na plaćanje troškova struje, vode i odvoza smeća dok da se ostali troškovi odnose na troškove koji su poduzeti za potrebe ugostiteljske djelatnosti koju obavlja tuženik i koji troškovi za tuženike nisu ni nužni ni korisni. Ujedno za račune podmirene tijekom 2008. uz obrazloženje da je riječ o zahtjevu za naknadu štete, primjenom trogodišnjeg roka, prihvatio je osnovanim prigovor zastare.

 

Drugostupanjski sud koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP preinačio je prvostupanjsku presudu zaključivši da je tužitelj postupao kao poslovođa bez naloga (čl. 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP), da su svi učinjeni troškovi za tuženike bili barem korisni, slijedom čega da su na temelju odredbe čl. 89. st. 3. ZVDSP obvezni platiti tužitelju 1/47 dijela ukupnih troškova.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, ocijenivši da su svi troškovi koje je tužitelj podmirio bili troškovi za održavanje i za poboljšavanje nekretnine koje suvlasnici trebaju podmiriti razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima (čl. 89. ZVDSP), posebno u situaciji kad tužitelj svoj dio nekretnine koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 89. st. 1. ZVDSP troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Svaki suvlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova pravilu iz stavka 1., odnosno stavka 2. toga članka, i je li valjana odluka iz stavka 3. ovog članka, a kad nema valjane odluke o raspodjeli troškova za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi ključ za raspodjelu troškova s obzirom na različitu mogućnost uporabe tih uređaja (st. 4.).

 

Po shvaćanju ovog suda o zahtjevu tuženika iz čl. 89. st. 4. ZVDSP (istaknutom kroz djelomično protivljenje tužbenom zahtjevu) sud može, kao o prethodnom pitanju, odlučiti u parnici povodom zahtjeva za isplatu razmjernog dijela troškova.

 

Osnovana je i tvrdnja revidenta da troškovi potrošnje vode i struje te odvoza otpada nisu troškovi za održavanje i za poboljšavanje nekretnine koje ima u vidu odredba čl. 89. ZVDSP, već su troškovi koji terete pojedinu etažnu cjelinu i koje troškove, u konkretnoj situaciji nedostatka posebnih kontrolnih brojila treba određeno utvrditi, makar i po slobodnoj ocjeni, s obzirom na namjenu i vrijeme uporabe tih prostora.

 

Budući da zbog pogrešnog pristupa drugostupanjski sud nije donoseći pobijanu presudu raspravio činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 8. rujna 2020.