- 1 -              Gž 13/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 13/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. N. iz D. H., zastupanog po punomoćnicima N. L. i V. P., odvjetnicima iz V., protiv tuženika Lovačkog društva F. iz H., zastupanog po punomoćniku F. P., odvjetniku iz Č., radi utvrđenja ništetnosti odluke o prestanku članstva u društvu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu posl. br. P-1/2018-4 od 2. travnja 2020., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu posl. br. P-1/2018-4 od 2. travnja 2020., i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno „da su odluka Izvršnog odbora tuženika broj ... od 1. veljače 2003., kojom je utvrđeno da je tužitelju B. N. prestalo članstvo u Lovačkom društvu F. s 1. veljače 2003., kao i rješenje (odluka) tuženika Lovačkog društva F. H. od 17. siječnja 2012., kojim je tužitelju N. B. prestalo članstvo u Lovačkom društvu F. H., a sve prema Statutu tuženika i Odlukama Izvršnog odbora i Skupštine tuženika, ništetne i ne proizvode pravne učinke.“

 

Protiv te je presude tuženik podnio žalbu uz navod da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u postupku počinjene bitne postupovne povrede i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Prvostupanjska presuda ispitana je prema odredbama čl. 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP-a), koje se ovdje primjenjuju u smislu odredaba čl. 61. i 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) - na snazi od 1. rujna 2019., u dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, s time što je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Predmetom spora zahtjev je tužitelja za zaštitu njegovih prava: na utvrđenje da su odluka Izvršnog odbora tuženika broj ... od 1. veljače 2003., kojom je „utvrđeno“ da mu je prestalo članstvo u Lovačkom društvu F. sa 1. veljače 2003., kao i rješenje (odluka) tuženika od 17. siječnja 2012., kojim (da) „mu je prestalo članstvo“ u tome Lovačkom društvu (odnosno kojim je, prema obrazloženju iz osporene presude, „odbijen prigovor tužitelja podnesen protiv odluke Izvršnog odbora tuženika broj ... od 1. veljače 2003.), „a sve prema Statutu tuženika i Odlukama Izvršnog odbora i Skupštine tuženika, ništetne i ne proizvode pravne učinke.“

 

Tužitelj zahtjev temelji na tvrdnjama:

 

- da je osporenu odluku od 17. siječnja 2012. donio predsjednik tuženika - iako (da) je riječ o odluci o njegovom prigovoru na odluku Izvršnog odbora tuženika broj ... od 1. veljače 2003., onoj koju je (obzirom na njezin značaj: jer je njome utvrđeno da mu je prestalo članstvo u Lovačkom društvu F. da bi bila valjana (u smislu čl. 17. Statuta tuženika), bila ovlaštena donijeti samo Skupština tuženika,

 

- da se i inače cijeli slučaj (u svezi kojeg je utvrđeno da mu je sa 1. veljače 2003. prestalo članstvo kod tuženika) vodio u svezi zaključka i utvrđenja tuženika da nije u danom mu roku „podmirio članarinu sukladno pisanoj obavijesti Lovačkog saveza Županije Međimurske od 10. siječnja 2003.“, i to kao članarinu za članstvo u tuženiku - iako (da) pobijana odluka broj ... od 1. veljače 2003. „nije donesena na temelju Statuta tuženika, već na temelju obavijesti Lovačkog saveza Županije Međimurske od 10. siječnja 2003. (koja nigdje nije bila objavljena, a prema njoj je rok za prikupljanje članarine bio 31. siječanj 2003.)“, odnosno iako (da) je Hrvatski lovački savez na sjednici skupštine donio odluku kojom je utvrdio rok plaćanja članarine do 31. ožujka 2003. (koja odluka je objavljena u Lovačkom Vjesniku broj ...)“. Drži „da Statutom tuženika nije propisan rok plaćanja članarine, niti je Skupština tuženika donijela odluku o roku plaćanja članarine sukladno čl. 16. toč. 6. Statuta tuženika.“

 

Prvostupanjski sud je taj zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim - i prihvatio, a odluku o tome, kao presudu bez održavanja rasprave, donio je na temelju odredbe čl. 332.a ZPP-a, prema kojoj: „Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članak 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.“

 

Međutim, za takvu odluku nisu postojali razlozi.

 

Naime, kako presudi bez održavanja rasprave ima mjesta, kako to nedvosmisleno propisuje navedena odredba čl. 332.a ZPP-a, samo ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, osporenoj bi presudi bilo mjesta samo da je tuženik u odgovoru na tužbu zaista i priznao one činjenice na kojima je temeljena osporena presuda - a ujedno i one, prethodno navedene, na kojima je tužitelj temeljio svoj tužbeni zahtjev.

 

Iz odgovora tuženika na tužbu tužitelja to ne proizlazi: iz tog se odgovora ne može izvući zaključak da je tuženik priznao:

 

a) da je osporena odluka od 17. siječnja 2012. uopće i donesena povodom prigovora tužitelja - kao drugostupanjska odluka, sve obzirom:

 

- da je tuženik i u tome odgovoru, suprotno navedenom, jasno ukazao da je odluku o prigovoru tužitelja na odluku od 1. veljače 2003. donio na Skupštini od 17. lipnja 2012., na prvoj na kojoj je to i mogao učiniti - koju je održao nakon što je po Upravnom sudu Republike Hrvatske (odlukom broj Zpa-45/2010-2 od 3. studenoga 2011.) poništena njegova drugostupanjska odluka od 5. travnja 2003., pa je (uostalom) u tome smislu nedvosmisleno naznačio da tužbom tužitelj “traži utvrđenje ništavnom pogrešne odluke tuženika” i da je odlukom od 17. siječnja 2012. samo “detaljnije obrazložio” odluku od 1. veljače 2003. (tako da ona predstavlja samo “ponovljenu prvostupanjsku odluku”),

 

- da okolnost što se i u odluci od 17. siječnja 2012. spominje (i to u obrazloženju a ne izreci) prigovor tužitelja na odluku od 1. veljače 2003. ne daje samo po sebi toj odluci značaj koji joj tužitelj daje: značaj odluke o tome prigovoru (što valja sagledati i u svijetlu navoda samog tužitelja iz tužbe da tuženik tom odlukom “u stvari prepisuje i šturo dopunjuje obrazloženje” odluke od 1. veljače 2003.),

 

b) da je osporene odluke donio u svezi članarine o kojoj je (pa i glede rokova u kojima se imala platiti) on odlučio i trebao odlučiti na svojoj Skupštini: budući da je u odgovoru navedeno da je riječ o nepodmirenju članarine “sukladno pisanoj obavijesti Lovačkog saveza Županije Međimurske od 10. siječnja 2003.” - a ne njegovoj.

 

Slijedom toga, ovdje je za zaključiti da je u postupanju prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a, na koju tuženik pravilno ukazuje - slijedom čega je valjalo, odlukom iz izreke, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora sa obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

Zagreb, 8. rujna 2020.