- 1 -              Revt 396/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 396/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. c. d.o.o., OIB ..., iz Z., ..., protiv tuženika Općina Š., OIB ..., iz Š., ..., zastupanog po punomoćnici M. B. L., odvjetnici u I., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5432/2014-3 od 21. ožujka 2017. kojom je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2132/2011 od 29. travnja 2014., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I  Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 2.143.585,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.srpnja 2011.g.pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, dok se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate po stopi iznad 12% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu po stopi uvećanoj iznad pet postotnih poena, odbija kao neosnovan.

 

II  Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate, počev od 23. veljače 2011.g. pa do 18. srpnja 2011.g."

 

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"Odbijaju se tuženikova i djelomično tužiteljeva žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2132/2011 od 29. travnja 2014. u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zatezne kamate od 23. veljače 2011 do 15. lipnja 2011."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Djelomično se uvažava tužiteljeva žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2132/2011 od 29. travnja 2014. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zatezne kamate od 16. lipnja 2011 do 18. srpnja 2011. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziju stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presude samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 2.143.585,79 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2011. pa do isplate.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Glede odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Tako su nižestupanjski sudovi jasno ukazali da je imovina tužitelja u utuženom iznosu prešla u imovinu tuženika temeljem Rješenja o ovrsi komunalnog doprinosa jedinstvenog upravnoj odjela Općine Š. od 26. siječnja 2011., klasa: UP/I-361-01/11-01/03, Ur. broj: 2155/03-11-04, te da je to Rješenje poništeno Rješenjem upravnog odjela za graditeljstvo, komunalne poslove, infrastrukturu i zaštitu okoliša Splitsko-dalmatinske županije od 9. ožujka 2011. klasa: UP II 363-03/11-02/22, Ur. broj: 2181/1-10-11-3, a da tuženik nije utužen iznos vratio tužitelju iako je, dakle, otpala osnova po kojoj je taj iznos stekao. To su jedino odlučne činjenice za ishod spornog odnosa među strankama (čl. 1111. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

 

Isto tako nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP (jer na sud nije izveo sve dokaze predložene po strankama). Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga, okolnost da sud nije prihvatio neke dokazne prijedloge određene stranke, ne znači da je ta stranka onemogućena u raspravljanje.

 

Revizijski razlog da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnom postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP te da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno nisu uzeti i obzir jer ti revizijski razlozi nisu određeno navedeni a niti obrazloženi (čl. 386. ZPP).

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tuženika, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 8. rujna 2020.