- 1 -              Rev 1711/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1711/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice K. H. iz P., OIB: …, i II-tužitelja I. G. iz V. G., OIB: .., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2917/14-2 od 19. svibnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-81/08 od 30. prosinca 2013., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija I i II-tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2917/14-2 od 19. svibnja 2015. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I Utvrđuje se kako su tužitelji K. H. i I. G. suvlasnici na ravne dijelove k.č.br. nove izmjere 3825, površine 2539 m2, a što odgovara dijelu z.k.č.br. stare izmjere 793/1, šuma D., upisana u z.k.ul.br. 60 k.o. Đ., pa se z.k. samovlasniku iz tog z.k. uloška, R. H., nalaže trpljenje upisa ovog prava tužitelja u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana, a z.k. odjelu ovog suda se nalaže da po pravomoćnosti ove presude, nakon što tužitelji predaju uz ovu presudu, ovjereni tehnički elaborat ovlaštenog geodete o parcelaciji z.k.č.br. 793/1 kojom se formira nova zemljišnoknjižna čestica identična katastarskoj čestici nove izmjere 3825, uknjiži gore navedeno suvlasništvo tužitelja u zemljišnu knjigu.

 

II Nalaže se tuženici da tužiteljima na ime naknade troškova postupka solidarno isplati iznos od 16.102,46 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom u cijelosti te je tužiteljima naloženo tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kuna.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija I i II-tužitelja je osnovana.

 

Predmet konkretnog postupka je zahtjev I i II-tužitelja da su dosjelošću stekli pravo suvlasništva na jednake dijelove na kč. br. 3825 (nova izmjera) u površini od 2539m2 zemljišno knjižne čestice 793/1 šuma D., upisanoj u zk.ul. 60 k.o. Đ.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da na području k.o. Đ. postoji nelegalan i protuzakonit, ali stvaran nesklad između nove i stare izmjere. Zemljišna knjiga se temelji na staroj geodetskoj izmjeri izvršenoj tijekom 19. stoljeća, a na temelju iste je utemeljena zemljišna knjiga za k.o. Đ. 1905. godine,

 

- da se katastarska podloga za zemljišnu knjigu do danas nije izmijenila, međutim 60-tih godina prošlog stoljeća katastarska služba je izvršila novi premjer k.o. Đ. i sve su čestice dobile nove i drugačije brojeve, oblike i površine, u odnosu na staru katastarsku mapu iz 19. stoljeća,

 

- da je prilikom nove izmjene k.o. Đ. predmetna nekretnina dobila broj 3825 i časom kada je nova premjera stupila na snagu 1969., ova čestica je u katastarskoj evidenciji evidentirana kao posjed I. G., sina S. i I. G., sina S., na jednake dijelove te da takav upis postoji do danas,

 

- da je u z.k.ul.br. 60 k.o. Đ. osnovanom još 1905. predmetna nekretnina tek dio mnogo veće čestice koja nosi br. 793/1 te da je u trenutku formiranja z.k.ul. br. 60. k.o. Đ. č.k.br. 793/1 bila uknjižena kao šuma D. u M. P. i imala površinu od 56 rali i 155 čhv, a glasila je kao zajedničko vlasništvo u neopredijeljenim dijelovima više od 30 fizičkih osoba i jedne pravne osobe,

 

- da se među tim suvlasnicima navodi i M. G. stariji iz G. koji bi mogao biti prednik tužitelja,

 

- da je ova prvobitno vrlo velika čestica, nizom uzastopnih parcelacija smanjena na današnju površinu od 185637 m2, ove brojne parcelacije i cijepanja tijekom 20. stoljeća ukazuju na zaključak kako je između suvlasnika svojedobno, početkom 20. stoljeća već izvršena potajna dioba,

 

- da su prva cijepanja osnovne čestice vršena 1910. godine, pa 1912., 1913. i 1914.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključio je da je kat. čest. 3825 k.o. Đ. nastala prilikom nove izmjere ove katastarske općine 60-tih godina 20. stoljeća, a elaborat je stupio na snagu 1969. u katastarskom operatu, ali nikad u zemljišnoj knjizi te da se radi o dijelu zemljišnoknjižne čestice 793/1 koja je osnovana 1905. u odnosu na koju su posjednici kč. br. 793/1 proveli potajnu diobu u prvom desetljeću 20-tog stoljeća. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, obzirom su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici kvalificirani posjednici u razdoblju između 1991. i 2001. pozivajući se pri tome na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“, broj 53/91, 91/96 – dalje: ZOVO).

 

Sud drugog stupnja je pak preinačavajući odluku suda prvog stupnja, pozivajući se na odredbe par. 846. i 1472. OGZ te čl. 159. st. 4. ZVDSP, zauzeo shvaćanje da se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je prednik tužitelja do podruštvljenja šume D. 1948. stekao vlasništvo na spornom dijelu šume, budući je u razdoblju od 1912. do podruštvljenja 15. travnja 1947. bila upisana kao vlasništvo Urbarske općine V. Nadalje sud drugog stupnja navodi da u predmetnom slučaju nije protekao rok od 40 godina sukladno čl. 159. st. 4. ZVDSP, a koji je potreban za dosjelost na nekretnini u društvenom vlasništvu, uzimajući da isti počinje teći 8. travnja 1991., a traje do zaključenja glavne rasprave (4. prosinca 2013.).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelji u reviziji sadržajno postavljaju pitanje roka koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu i početak njegovog računanja, ukazujući na primjenu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u situaciji kada na predmetnoj nekretnini ne postoje bilo kakva prava trećih osoba, niti bi se takvim priznanjem prava vlasništva zadiralo u prava trećih osoba, odnosno kada ne postoje prava trećih osoba koja se imaju zaštiti.

 

Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelji ukazuju na odluku Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske zahtjev broj 35298/2006, presuda od 11. lipnja 2009., u kojoj je zauzet pravni stav o postavljenom pitanju te odluku revizijskog suda broj Rev-2905/99 i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7109/14.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje:

 

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

 

Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske, broj“ 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

 

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

 

Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednik I-tužiteljice i II-tužitelj posjedovali spornu nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva. Kod toga će treba voditi računa i o tome tko je bio upisan kao posjednik sporne nekretnine u katastru, a nakon izvršenog novog premjera k.o. Đ.

 

Stoga je drugostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno primijenio materijalno pravo, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku odluka i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

U nastavku postupku sud drugoga stupnja ocijeniti će sve žalbene navode tuženice i donijeti novu odluku povodom žalbe tuženice te posebno ocijeniti ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni pravnog shvaćanja zauzeto u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 8. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.