- 1 -              Revr 731/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 731/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz R., OIB: ..., protiv tuženika V. a. K. d.o.o. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate i radi prijedloga za određivanje privremene mjere, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-485/2016-2 od 8. prosinca 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-7/2016-14 od 4. listopada 2016., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim  traži da se utvrdi da su odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. siječnja 2016. i Odluka tuženika o zabrani rada tužitelju od 1. veljače 2016. nedopuštene, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku da ga vrati na radno mjesto veterinara, odnosno drugo radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima. Nadalje, da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknade za izgubljene plaće kao i druga materijalna prava u razdoblju od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. siječnja 2016. pa do vraćanja na posao s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Također je prvostupanjskim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

 

Drugostupanjskom odlukom odlučeno je:

 

              „ Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se,

 

              - potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću broj Pr-7/2016-14 od 4. listopada 2016. kojim je odbijen prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere,

 

              - preinačava presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pr-7/2016-14 od 4. listopada 2016. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu i o zabrani rada, te vraćanja na rad (točka I.I.) i sudi:

 

              "Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka V. a. K. d.o.o. K., OIB ..., o Izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja Z. M. iz R., OIB ..., od 30. siječnja 2016. godine te Odluka V. a. K. d.o.o. K., OIB ..., o zabrani rada tužitelju Z. M. iz R., OIB ..., od 1. veljače 2016. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto veterinara, odnosno na drugo radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 8 dana“,

 

              - ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pr-7/2016-14 od 4. listopada 2016. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu plaće i drugih materijalnih prava (točke I.II. izreke) i u odluci o trošku (točke I.III. i II. izreke), te se u ukinutom dijelu predmet vraća  prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na način da je utvrđeno da su Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 30. siječnja 2016. i Odluka tuženika o zabrani rada tužitelju od 1. veljače 2016. nedopuštene, da radni odnos tužitelja nije prestao, te da se tužitelj vrati na radno mjesto veterinara reviziju je podnio tuženik iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, tuženik u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodi da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze izvedene u postupku, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika u dijelu kojem tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora revizijske faze postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su nedopuštene Odluka tuženika o izvanrednom otkazu  ugovora o radu tužitelju od 30. siječnja 2016. i Odluka tuženika o zabrani rada tužitelju od 1. veljače 2016., da radni odnos tužitelja nije prestao, te da ga se vrati na radno mjesto veterinara.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. rujna 2020.