Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1717/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. L. iz R., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. D., odvjetnici iz R., protiv tuženika H. O. K. d.d., Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Gž-766/2016-5 od 19. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja Pn-335/2015-42 od 2. studenog 2016., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da u prijedlogu postavljena pravna pitanja (napominje se, iako je tužiteljica numerirala samo jedno, prvo pravno pitanje, sud je prepoznao i drugo pravno pitanje – ono na početku zadnjeg lista prijedloga) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (na što se poziva tužiteljica), a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a poziva tužiteljica, revizijski sud nije izrazio pravno shvaćanje u odnosu na pitanja kako ih je tužiteljica koncipirala u prijedlogu za dopuštenje revizije.
Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.