- 1 -              Revt 156/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 156/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., s. i. l., O., A., koga zastupaju punomoćnici K. V. i N. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženika I. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6636/15-3 od 22. listopada 2015., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2052/15 od 19. kolovoza 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuju se revizije tužitelja od 5. siječnja 2016. i 11. siječnja 2016. kao nedopuštene.

 

Odbija se revizija tužitelja od 11. siječnja 2016. podnesena po punomoćniku kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak i tužba je odbačena na temelju čl. 81. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13, dalje ZFPPN).

 

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja revizije je 5. siječnja 2016. i 11. siječnja 2016. podnio tužitelj osobno dok je reviziju 11. siječnja 2016. podnio putem punomoćnik i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizije podnesene po tužitelju osobno nisu dopuštene dok revizija podnesena putem punomoćnika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 91. a). st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit. Odredbom čl. 91. a) st. 3. ZPP propisano je da je stranka dužna uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu.

 

U konkretnom slučaju revizije je podnio sam tužitelj, a uz reviziju nije podnio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu.

 

Zbog toga revizije od 5. siječnja 2016. i 11. siječnja 2016, nisu dopuštene, pa su temeljem čl. 392. st. 1. u vezi čl. 389. st. 4. ZPP odbačene.

 

U odnosu na reviziju tužitelja podnesenu putem punomoćnika.

 

Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP, ovaj se sud ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tijekom postupka sudovi su zaključili da su u ovom postupku ispunjeni svi uvjeti za donošenje rješenja o odbačaju tužbe, sukladno čl. 81. st. 2. ZFPPN-a pošavši od utvrđenja:

 

- da je dužnik (tuženik) s vjerovnicima sklopio predstečajnu nagodbu koju je Trgovački sud u Zagrebu odbio, te zaključkom od 16. siječnja 2015. utvrdio da je rješenje kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe pravomoćno 25. studenoga 2014.,

 

- da je u ovoj parnici riječ o tražbini nastaloj prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe (2004.),

 

- da predmetnu tražbinu tužitelj nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom niti je tu tražbinu tuženik (dužnik) uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. ZFPPN-a.

 

Sukladno navedenom, drugostupanjski sud zaključuje da je nedopušteno vođenje parničnog postupka i da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu.

 

Revident osnovano ističe da sud nije trebao primijeniti izmjenu i dopunu ZFPPN koja je objavljena u Narodnim novinama br. 81/13., ali to ne utječe na zakonitost odluke jer se tom izmjenom propisuje da se nakon sklapanja predstečajne nagodbe (ne više nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe) nije dopušteno pokretanje postupaka protiv dužnika – jer tužitelj ionako nije prijavio tražbinu u postupku predstečajne nagodbe, pa se na njega primjenjuju posljedice propisane ZFPPN.

 

U odnosu na prigovor da je zakonodavac propustio regulirati što se događa s postupcima u tijeku, a kod kojih nije izvršena prijava temeljem čl. 60. st. 3. ZFPPN potrebno je istaknuti da je ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje (Rev 2443/19 od 1. rujna 2020.) da ovu prazninu je potrebno nadomjestiti smislenim tumačenjem odredbe čl. 81. st. 3. ZFPPN, a sve polazeći od svrhe predstečajne nagodbe propisane odredbom čl. 20. ZFPPN, a to je da se dužniku koji je postao nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.

 

Upravo polazeći od navedenog, a kada je tužitelj kao vjerovnik imao mogućnost u otvorenom postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom kao dužnikom, prijaviti svoju tražbinu iz ovog postupka, čime bi ona bila obuhvaćena predstečajnom nagodbom, a što je nesporno tužitelj propustio učiniti, treba sagledati pravnu sudbinu tužbe tužitelja. Naime, posljedica takvog postupanja tužitelja je da je njegova tražbina ostala neispitana te nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom, dakle u zakonom propisanom postupku ostvarivanja prava, zbog čega je, a primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a tužba tužitelja pravilno odbačena.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 8. rujna 2020.