- 1 -              Rev-x 1054/2015-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1054/2015-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. P. iz P., i 2. tužitelja B. P. iz P., obojica zastupani po punomoćniku R. M. – B., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda odvj. M. K., R. M. – B. i L. M. iz P., protiv tuženice M. D. iz M., koju zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate odlučujući o reviziji 1. i 2. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž-2642/13-6 od 2. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P-2600/01-134 od 13. lipnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija 1. i 2. tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji I. P. i B. P., svaki u ¼ dijela vlasnici nekretnine upisane u zk.ul. 882 k.o. M. koja se sastoji od kč.br. 1229/1 stambeno poslovna zgrada, dvorište, površine 823 m2, slijedom čega je tužena, a nakon brisanja prava vlasništva uknjiženog u korist I. b. d.d. P. u predmetu posl. br. Z-4775/02 – u naravi prijenos prava vlasništva sa tužene na banku radi osiguranja tražbine I. b. prema tuženoj od 23. srpnja 2002. godine, dužna izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva svakoga u ¼ dijela u roku od 15 dana, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda na način da se temeljem iste po njezinoj pravomoćnosti i nakon brisanja prava vlasništva uknjiženog u korist I. b. d.d. P. u predmetu posl. br. Z-4775/02 – u naravi prijenos prava vlasništva sa tužene na banku radi osiguranja tražbine I. b. prema tuženoj od 23. srpnja 2002. godine – izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja na nekretnini upisanoj u zk.ul. 882 k.o. M. koja se sastoji od kč.br. 1229/1 stambeno-poslovna zgrada, dvorište površine 823 m2 svakoga u ¼ dijela. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.".”

 

Istom presudom odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tužitelji tražili da se naloži tuženici da im isplati iznos od 700.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 1997. pa do isplate i da im nadoknadi parnični trošak (I), a tužiteljima je naloženo da tuženici solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 128.125,00 kuna (II).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba 1. i 2. tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli 1. i 2. tužitelji na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud prihvati u cijelosti kao osnovanu reviziju tužitelja i ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužena osporava revizijske navode te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija 1. i 2. tužitelja nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuju tužitelji. To stoga što pobijana presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju pobijane presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, pa presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Revizijskim prigovorom tužitelja kojima isti u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju utvrđeno činjenično stanje, te se upuštaju u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. ZPP nije dopušteno, s obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje takve činjenične navode istaknute u reviziji.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva 1. i 2. tužitelja na nekretnini koja je u vlasništvu tužene, odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa 700.000,00 kuna na ime ulaganja u objekt u vlasništvu tužene.

 

              Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

-          da je tužena vlasnica kč.br. 1229/1 k.o. M. na kojoj je izgrađen disko klub i kuća,

-          da je prednik tužitelja od 1991. bio u zakupu predmetnog objekta disko bara A. i da je u razdoblju od lipnja 1993. prednik tužitelja započeo sa izvođenjem radova nadogradnje objekta tužene,

-          da se prednik tužitelja obvezao izvršit ulaganje, organizirati i nadzirati izvođenje radova na objektu tužene, a sve u ime i za račun tužene,

-          da je tijekom nadogradnje objekta disko bara prednik tužitelja sa ukupno 13m zašao u susjednu k.č. 1229/3,

-          da tužitelji nisu upisani kao vlasnici kč.br. 1229, 1229/3, 1229/4 i 1229/5, sve k.o. M.,

-          da je zbog ulaganja prednik tužitelja bio oslobođen plaćanja zakupnine i da taj iznos premašuje iznos ulaganja.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja smatrajući da tužitelji nisu dokazali osnovanost svog stvarnopravnog zahtjeva obzirom prednik tužitelja nije bio pošteni graditelj jer je nedvojbeno znao da nadograđuje objekt u vlasništvu tužene.

 

Nadalje, sudovi utvrđuju da tužitelji nisu dokazali niti da imaju pravo na povrat iznosa uloženih u nadogradnju i uređenje predmetne zgrade, obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da je prednik tužitelja zbog ulaganja u objekt u vlasništvu tužene bio oslobođen plaćanja zakupnine predmetnog objekta, te stoga odbijaju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

 

Odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 dalje ZOVO) propisano je da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

 

Nedvojbeno iz provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je pravni prednik tužitelja znao da dograđuje na tuđoj (tuženičinoj) nekretnini. Iz Sporazuma koji su sklopili prednik tužitelja i tužena ne proizlazi niti da se tužena suglasila da pravni prednik tužitelja tom nadogradnjom stekne pravo suvlasništva nekretnine. Stoga se na predmetnu situaciju ne može primijeniti citirana odredba čl. 24. st.1. ZOVO.

 

Iz provedenog postupka nadalje proizlazi da su prednik tužitelja i tužena Sporazumom od 10. lipnja 1993. dogovorili da će prednik tužitelja izvršiti radove dogradnje i uređenja predmetnog objekta u vlasništvu tužene, dok će za izvršene radove na dogradnji prednik tužitelja biti oslobođen plaćanja zakupnine najmanje do 1996.

 

Pravilno stoga sudovi obrazlažu da je na tužiteljima bio teret dokaza da je njihov pravni prednik uložio određena sredstva u imovinu tuženice, a koja im daju pravo na isplatu istih, a što tužitelji nisu dokazali.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju 1. i 2. tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. rujna 2020.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.