- 1 -              Rev 878/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 878/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Igora Periše, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č. R., OIB: ..., M. G., B. i H., i tužitelja B. R., OIB: ..., M. G., B. i H., koje zastupa punomoćnik T. G., odvjetniku u T., protiv tuženika J. J.,  OIB: ..., iz T., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetniku u S., odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3371/18-3 od 6. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-803/15 od 19. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

1. Dopuna revizije od 14. studenoga 2019. odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3371/18-3 od 6. studenoga 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužiteljima isplatiti 441.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude ((toč. 1. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 812.000,00 kn (toč. 2. izreke) te je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 2.314,00 kn (toč. 3. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja protiv dijela prvostupanjske presude u dijelu u toč. 2. i 3. izreke i u tom dijelu potvrđena je prvostupanjska presuda, a prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. 1. izreke te je prvostupanjskom presudom prihvaćeni zahtjev, u tom dijelu odbijen. Ujedno je preinačena i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim nije bio prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka te je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade daljnje troškove postupka u iznosu 85.156,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,  25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud ukine nižestupanjske  presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelji osobno podnijeli su i dopunu revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija je osnovana, dok dopuna revizije nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 1.253.000,00 kn, koji zahtjev tužitelji u tužbi temelje na tvrdnji da su postupanjem tuženika onemogućeni u korištenju svoje nekretnine, u naravi dva dvosobna stana, površine 60 m2 na prvom katu, dvije garsonijere površine 15 m2, u prizemlju i garaže površine 15 m2, počevši od 1. kolovoza 2002. pa nadalje, odnosno na tvrdnji iznesenoj tijekom postupka, da je u tom iznosu tuženik koristeći nekretninu stekao korist.

 

Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja

 

- da su tužitelji i tuženik dana 20. listopada 1993. potpisali ugovor o zamjeni nekretnina, te je tuženik na temelju pravomoćne presude ishodio upis u zemljišne knjige;

 

- da su tužitelji protiveći se tom upisu, temeljem presude poslovni broj P-221/05 ponovno ishodili upis u zemljišnim knjigama na svoje ime i to dana 1. ožujka 2012.;

 

- da tuženik nije predao u posjed sporne nekretnine tužiteljima;

 

- da je građevinski vještak R. M. u svom nalazu i mišljenju utvrdio neto površinu predmetne građevine od ukupno 223,28 m2;

 

- da bi prema podacima Porezne uprava, Ispostava T. dana 17. lipnja 2013., najamnina za navedeni prostor iznosila 7.000,00 kn mjesečno.

 

s osnove izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja i iznajmljivanja nekretnine, obvezao tuženika da tužiteljima temeljem odredbe čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO) naknadi štetu u ukupnom iznosu od 441.000,00 kn, smatrajući da je njihov zahtjev osnovan od dana 2. ožujka 2012., kada su se tužitelji ponovno upisali kao vlasnici predmetne nekretnine, dok je za razdoblje od 2. kolovoza 2002. do 2. ožujka 2012. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Drugostupanjski sud zaključio je da je „prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog izmakle koristi, radi nemogućnosti korištenja nekretnine“, jer za takav zaključak nema uporište u činjenicama dokazanim tijekom postupka.

 

Prema shvaćanju drugostupanjskog, tužitelji koji zahtijevaju naknadu štete po osnovi izmakle koristi sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO, trebaju dokazati  da su imali namjeru ostvarivati korist kao i vjerojatnost da bi istu ostvarili i da su u tom bili spriječeni protupravnim radnjama tuženika, a koje činjenice tužitelji nedvojbeno nisu dokazali.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelji zahtjev za isplatu temelje na odredbama za naknadu štete, a ne i na odredbama o stjecanju bez osnove u suprotnosti sa stanjem spisa.

 

Tvrdnja revidenata je osnovana.

 

Tužitelji su doista u tužbi iznijeli činjeničnu osnovu koja bi upućivala na zahtjev za naknadu štete, međutim su, kako to osnovano ističu u reviziji, tijekom postupka preinačili tužbu ističući i zahtjev na ime stečenog bez osnove.

 

Budući da je zaključak drugostupanjskog suda o činjeničnoj i pravnoj osnovi tužbe u suprotnosti sa stanjem spisa, posljedično čemu je drugostupanjski sud propustio osnovanost tužbenog zahtjeva raspraviti i kroz odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08-dalje: ZV), pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog, budući da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

 

Prema odredbi čl. 91. a). st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju može podnijeti kao punomoćnik osoba koja ju je prema odredbama toga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit.

 

Odredbom čl. 91. a) st. 3. ZPP propisano je da je stranka, odnosno njen punomoćnik dužna uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

 

U konkretnom slučaju dopunu revizije podnijeli su tužitelji osobno, a uz reviziju nisu priložili potvrdu o položenom pravosudnom ispitu.

 

Zbog toga dopuna revizije nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

 

Zagreb, 8. rujna 2020.