- 1 -              Revd 1538/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1538/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Udruga ... (P.), S. B., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-80/20-2 od 21. siječnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-18/18-15 od 23. listopada 2019., u sjednici održanoj 8. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

              Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-80/20-2 od 21. siječnja 2020. pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio prijedlog odbaciti te je zatražio trošak odgovora na prijedlog.

 

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je prvo pitanje naznačeno u prijedlogu (koje se odnosi na osiguranje nazočnosti zakonskog zastupnika stranke koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora) važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, dok drugo naznačeno pitanje (kojim se problematizira neodređenost dokaznog prijedloga) ne predstavlja pitanje koje ima u vidu odredba čl. 385. st. 1. ZPP-a. U odnosu na treće postavljeno pitanje ovaj sud je ocijenio da o tom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu. To zato što je tuženik u odnosu na postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti obrazložio samo dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka D. K., koji dokaz je izveden i ocijenjen, a dokazni prijedlog da se izvrši uvid u dva parnična spisa i jedan upravni spis odbijen je kao nedovoljno obrazložen. Osim toga, odluka revizijskog suda broj Rev-1276/07 od 4. lipnja 2008. na koju se tuženik pozvao kao razlog važnosti trećeg pitanja nije donesena u usporedivoj procesnopravnoj situaciji. Za četvrto (materijalnopravno) pitanje tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tuženik se u prijedlogu pozvao na veći broj odluka revizijskog suda i županijskih sudova (koje se odnose na procesne pretpostavke za podnošenje tužbe prema Zakonu o medijima), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1084/2015 od 10. prosinca 2019. te presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu A.B. protiv Švicarske od 1. srpnja 2014., a činjenične i pravne situacije u tim odlukama ne korespondiraju sa sadržajem četvrtog postavljenog pravnog pitanja.

 

Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).

 

Zagreb, 8. rujna 2020.