Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-828/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. d.d. V. u stečaju, V., zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. B. i I. K., Š., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe, Z., radi zabrane izvođenja rudarskih radova, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-269/17 od 20. travnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2020.
I.Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-269/17 od 20. travnja 2018.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-310-09/17-01/04, urbroj: 526-09-02-01/2-17-02 od 29. lipnja 2017., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora nadzora u području rudarstva i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, klasa: UP/I-310-09/15-01/2, urbroj: 526-09-02-01/6-17-50 od 12. travnja 2017., kojim je odbijen zahtjev za oglašavanje ništavim i obustavu izvršenja rješenja, klasa: UP/I-310-09/11-01/7, urbroj: 556-13-03/88-12-30 od 13. lipnja 2012.
Tim izvršnim rješenjem (postalo izvršno 21. lipnja 2012.) od 13. lipnja 2012., tužitelju je zabranjeno izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevinskog kamena na eksploatacijskom polju i površinskom kopu K., na dijelu kč.br. 3862/3 k.o. R., ispod apsolutne kote 450,50 m.n.m., izvan projektiranih završnih granica eksploatacije određenih projektnom dokumentacijom „Mogućnost razvoja i poboljšanja eksploatacije u kamenolomu vapnenca K.-B. iz 1978. godine, bez koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina.
Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Opširno obrazlaže iz kojih razloga smatra da tužitelj ima sve zakonske ovlasti i mogućnost vršiti eksploataciju do apsolutne kvote 430 m.n.m., te smatra da je sud trebao primijeniti tada važeću odredbu članka 39. Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 190/2003) temeljem koje i uz rješenje od 12. srpnja 2005., tužitelj ima zakonsku ovlast i mogućnost vršiti eksploataciju preko kvote koje mu upravna tijela nezakonito zabranjuju. Smatra neosnovanim pozivanje na manjak lokacijske dozvole te ističe da je predlagao provođenje vještačenja o činjenicama o kojima sud nema stručna znanja. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava žalbe.
Sud nije uzeo u razmatranje dopunu žalbe predane putem pošte dana 27. lipnja 2018., protekom zakonskog roka za izjavljivanje žalbe od 15 dana od dana primitka presude, koju je punomoćnik tužitelja uredno zaprimio dana 9. svibnja 2018.
U odgovoru na žalbu tuženik navodi da se radi o pravomoćnom izvršnom i konačnom rješenju rudarskog inspektora od 13. lipnja 2012., za koje tužitelj traži oglašavanje ništavim i obustavu izvršenja. Predlaže da Sud žalbu odbije.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 12. travnja 2017. kojim je zahtjev za oglašavanje ništavim pravomoćnog rješenja od 13. lipnja 2012., kao i zahtjev za obustavu izvršenja toga rješenja odbijen kao neosnovan. Prvostupanjski sud nalazi da ne postoje zakonske pretpostavke za oglašavanjem rješenja ništavim iz članka 128. stavak 1. točke 3., kao niti razlozi propisani u odredbi članka 146. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
Ovaj Sud prvenstveno ističe da je predmet ovoga postupka oglašavanje ništavim pravomoćnog rješenja od 13. lipnja 2012., kao i zahtjev za obustavom izvršenja istog, dakle, za predmetnu upravnu stvar mjerodavne su navedene odredbe članka 128. i 146. navedenog Zakona o općem upravnom postupku, dok ostali navodi na kojima tužitelj temelji svoju žalbu, i koje je iznosio tijekom upravnog spora i upravnog postupka, a koji se u suštini odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku prije donošenja rješenja od 13. lipnja 2012., te pogrešnu primjenu materijalnog prava, nisu odlučne za predmetnu stvar, pa samim time niti dokazi koje je tužitelj predlagao na okolnost utvrđivanja tih činjenica (vještačenje). Stoga ovaj Sud ne nalazi povrede pravila postupka time što je prvostupanjski sud odbio provesti navedeni dokaz tužitelja.
I prema mišljenju ovoga Suda, nema mjesta primjeni odredbe članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku kojom su taksativno navedeni razlozi zbog kojih se rješenje može oglasiti ništavim. Naime, razlozi koje tužitelj navodi ne čine ništavim naprijed navedeno rješenje jer tužitelj ukazuje da je povrijeđen materijalni zakon, u kom slučaju bi se, ukoliko su ti navodi točni, radilo o nezakonitom rješenju. Nezakonitost rješenja sama po sebi nije razlog za oglašavanje takvog rješenja ništavim. Na ništavost, kao najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni. Pravomoćna rješenja koja nisu ništava, već su zbog njihove nezakonitosti samo pobojna, mogu se poništavati primjenom izvanrednih pravnih lijekova, unutar propisanih zakonskih, dakle, prekluzivnih rokova odnosno u zakonom točno propisanim slučajevima bez vremenskog ograničenja.
Sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da nisu ostvareni razlozi za oglašavanje ništavim toga rješenja propisani točkom 3. navedenog članka Zakona, a na koji se razlog tužitelj poziva, jer se ne radi o stvarnoj odnosno pravnoj nemogućnosti izvršenja toga rješenja. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi ništavim se oglašava rješenje koje se ne može uopće izvršiti, bilo zbog toga što se ono stvarno ne može izvršiti ili zbog toga što ne postoji pravna mogućnost za izvršenje, o čemu se međutim u predmetnom slučaju ne radi. Naime ništavost se procjenjuje prema tome da li je rješenje koje se oglašuje ništavim bilo ništavo prema propisu koji je bio na snazi u trenutku donošenja tog rješenja, dakle, u trenutku donošenja rješenja rudarskog inspektora Državnog inspektorata od 13. lipnja 2012. koje je doneseno temeljem odredaba tada važećeg Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 116/08., 123/08. i 49/11.) i Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 75/09. i 49/11.), a kojim Zakonom je bilo propisano ovlaštenje rudarskog inspektora Državnog inspektorata da u provedbi inspekcijskog nadzora nositelju odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina i/ili koncesionaru za eksploataciju mineralnih sirovina rješenjem, između ostalog, zabrani izvođenje radova na eksploataciji mineralnih sirovina ako utvrdi da se radovi izvode bez koncesije, ne izvode u skladu s koncesijom i provjerenim rudarskim projektom ili protivno lokacijskoj dozvoli (članak 126. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona o rudarstvu).
Nastavno, osnovano prvostupanjski sud ukazuje da ne postoje niti razlozi za obustavu toga rješenja izrekom propisani odredbom članka 146. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, konkretno razlog iz točke 5. jer je zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim toga rješenja odbijen.
Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe neosnovan.
Kako tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, te kako ne postoje niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. rujna 2020.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.