Poslovni broj: 8 Uslpor-150/20-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz D., , OIB: …, zastupane po opunomoćeniku A. N., odvjetniku u M., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2020. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 07. rujna 2020. godine,

                                                          

p r e s u d i o j e

 

            1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18-01/1113, URBROJ: 513-04-20-2 od 14. siječnja 2020. godine.

              2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

                                                          

 

Obrazloženje

                    

           U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/18-01/1113, URBROJ: 513-04-20-2 od 14. siječnja 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje nezakonito; da se je tuženik oglušio na žalbene navode tužiteljice; da je netočan navod iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika da je pravomoćnom sudskom odlukom od 28. veljače 2015. godine ostvaren promet nekretnina između tužiteljice, kao stjecatelja i S. P. i dr. kao otuđitelja; da u poreznom postupku utvrđivanja poreza tužiteljici nije dana mogućnost da sudjeluje u istom postupku a da je zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine tužiteljici dostavljen zajedno sa poreznim rješenjem, tako da tužiteljica za vrijeme trajanja postupka nije mogla iznijeti prigovore na utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnine; da je osporeno rješenje nejasno jer  iz obrazloženja osporenog rješenja i poreznog rješenja nije jasno da li je temelj oporezivanja sudska odluka ili odluka nekog drugog tijela; da je rješenje nejasno i zbog toga što je u obrazloženju rješenja tuženika navedeno da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla od otuđiteljice S. P. i dr., a iz rješenja nije vidljivo koji su to drugi otuđitelji nekretnina; da je S. P. kćerka tužiteljice (što je vidljivo iz rodnog lista) i da ona njoj nije ništa otuđila, a što ne bi ni bilo oporezivo; da se u obrazloženju poreznog rješenja navodi da je postupak utvrđivanja porezne obveze pokrenut temeljem dostavljene obavijesti dana 17.03.2015. godine, a da nije jasno o kakvoj se obavijesti radi; da je presudom Općinskog suda u M. poslovni broj: … samo deklaratorno utvrđeno da je tužiteljica u sudskom postupku utvrđena vlasnicom. Navela je da je porezno tijelo kod razreza poreza pogrešno primijenilo stopu oporezivanja od 5% iako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina koji je stupio na snagu 01. siječnja 2017. godine utvrđena porezna stopa od 4%. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje osporenog rješenja tuženika (preinačenje) na način da se utvrdi da tužiteljica nije obveznica poreza na promet nekretnina, podredno da se osporeno rješenje poništi i vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava M., Klasa: UP/I-410-20/2015-001/850, Urbroj:513-007-17-02-2018-3 od 25. siječnja 2018. godine, kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od … kuna, te porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od … kuna.

Na ročištu od dana 28. kolovoza 2020. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a izostanak nisu opravdali, pa kako nije bilo razloga za odgodu, rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice je ostao kod svi navoda iznesenih u tužbi. Istakao je da je tužba Općinskom sudu u M. po kojoj je donijeta presuda koja je temelj za oporezivanje, podnesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina 2011. godine. Popisao je trošak sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od po … kuna ili … kn, uvećano za PDV od 25% ili sveukupno … kn.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 14. siječnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

           Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, temeljem presude Općinskog suda u M., Posl. broj: … od 23. srpnja 2014. godine, pravomoćne dana 26. veljače 2015. godine,  za nekretnine opisane u istoj presudi.

              Postupak utvrđivanja porezne obveze kod poreznog tijela pokrenut je nakon što je Općinski sud u M. dana 17. ožujka 2015. godine sukladno članku 15. stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02,  u daljnjem tekstu: ZPPN-a), dostavom označene pravomoćne presude obavijestilo o nastalom prometu nekretnina po navedenoj presudi.

              Člankom 15. stavak 2. ZPPN-a propisano je da su sudovi i druga javnopravna tijela obvezni ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina dostaviti svoje odluke uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka kojima se mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama, odnosno službenim evidencijama u roku od 15 dana po isteku mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena.

Slijedom navedenog neosnovan je tužbeni navod da je rješenje nejasno jer se ne zna o kakvoj se obavijesti radi.

              Tužiteljica tužbom izričito ne spori procijenjenu vrijednost nekretnine i visinu poreza na promet nekretnina, već je među strankama sporno da li je bilo zakonske osnove da se tužiteljica zaduži za utvrđeni iznos poreza na promet nekretnina, odnosno da li navedena presuda Općinskog suda u M. predstavlja zakonitu osnovu da se tužitelju utvrdi porez na promet nekretnina.

Prema navodima tužbe sporno je da li se radi o stjecanju nekretnine u smislu članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, u daljnjem tekstu: ZPPN-a), tj. radi li se o oporezivom stjecanju, obzirom na navode tužitelja da označena presuda ne može biti osnova za oporezivanje, jer je nekretnine stekao nasljeđivanjem.

Prema stanju spisa, sadržaju navedene presude Općinskog suda u M. nesporno je da se radi o stjecanju vlasništva dosjelošću, obzirom da iz  obrazloženja presude proizlazi da je dugogodišnjim, nesmetanim i mirnim posjedom tužitelja i njegovih prednika, tužitelj temeljem dosjelosti kao i dosjelosti svojih prednika stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

Člankom  4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14, u daljnjem tekstu: ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Člankom 14. stavak 2. ZPPN-a je propisano da u slučaju da se nekretnina stječe na temelju odluke suda, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.

Dakle, kako se radi o stjecanju nekretnine temeljem odluke suda, sukladno članku 14. stavak 2. ZPPN-a, porezna obveza je nastala  u trenutku pravomoćnosti označene presude u veljači 2015. godine.

Shodno navedenom u vrijeme stjecanja nekretnine (veljači 2015.) na snazi je bila „dopunjena“ odredba ranije važećeg članka 4. ZPPN-a, obzirom da je člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 22/11, koji je na snazi od 26. veljače 2011. godine), kojom je propisano  da se oporezuje i stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću.

Stoga, primijenivši navedenu odredbu članka 4. ZPPN-a, u konkretnom slučaju, budući da se  radi o  stjecanju vlasništva dosjelošću, obzirom na izričitu zakonsku odredbu da se porez plaća i kod stjecanja dosjelošću, tužiteljici je zakonito utvrđena porezna obveza, jer  navedena presuda Općinskog suda u M. predstavlja valjanu osnovu za oporezivanje.

Stoga, neosnovan je tužbeni navod tužiteljice da se radi o deklaratornoj presudi i da nema osnova za oporezivanje.

Porezna obveza se utvrđuje temeljem odredbi ZPPN-a koje su važile u vrijeme stjecanja nekretnina tj. u vrijeme pravomoćnosti označene presude, pa nije od utjecaja  kakve su bile odredbe istog Zakona u vrijeme pokretanja parničnog postupka kod navedenog suda 2009. godine, slijedom čega su neosnovani tužbeni navodi koji se odnose na navedeno.

Člankom 35. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16) koji je na snazi od 01. siječnja 2017. godine, propisano je da se na sve sklopljene ugovore i druge isprave o stjecanju nekretnina, odnosno na sve odluke koje su postale pravomoćne do 31. prosinca 2016. godine primjenjuju odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14,), neovisno o statusu porezne prijave,

Navedeno znači da budući je predmetna presuda Općinskog suda u M. postala pravomoćna prije 31. prosinca 2016. godine, da je trebalo primijeniti Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14,), kojim je bila propisana porezna stopa od 5%, slijedom čega je neosnovan tužbeni navod da je porezno tijelo pogrešno primijenilo poreznu stopu od 5%.

Slijedom navedenog zakonito i pravilno je utvrđena porezna obveza, te je porezno rješenja kao i osporeno rješenje tuženika zakonito.

Stoga, temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu  ZUS-a), valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

Tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen sukladno članku 79. ZUS-a, budući da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, jer je  tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu 07. rujna 2020.

                                                                                                                    S U D A C

 

                                                                                             Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

DNA:

-           opunomoćeniku tužitelja A. N., M., , uz zapisnik o objavi,

-           tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 28.8. i 07.09.2020.,

-          u spis.

 

                                                                  

Kalendar 30 dana