Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 8 UsIpor-195/20-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice P. A. iz G., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi otpisa duga, nakon usmene i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2020. godine u prisutnosti tužiteljice sa suprugom O. A., kao prevoditeljem za hrvatski jezik i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 07. rujna 2020. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/18-01/694, URBROJ: 513-04-20-2 od 16. ožujka 2020. godine.
Obrazloženje
U pravovremeno dostavljenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/319, URBROJ: 513-04-20-3 od 16. ožujka 2020. godine tužiteljica je u bitnom navela: da se u postupku donošenja rješenja nije postupalo prema pravilima i da je izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, te da je nepravilno primijenjen zakon; da traženjem poreznog tijela da tužiteljica dostavi podatke-dokaze o primanjima i imovini članova kućanstva su povrijeđene odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca; da tuženik nije stručno utvrdio predmetne činjenice već je odlučio bez provjera; da je utvrđeni dug zastario. Predložila je da se poništi rješenje tuženika od 16. ožujka 2020. godine.
U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
Osporenim rješenjem tuženika od 16. ožujka 2020. godine odbijena je žalba tužiteljice podnijeta protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave B., KLASA: UP/I-416-02/2018-01/02, URBROJ: 513-07-13-03/18-01 od 27. kolovoza 2018. godine, u predmetu otpisa duga.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za otpis duga.
Na ročištu od 28. kolovoza 2020. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužiteljica je iskazala da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva i da traži poništenje rješenja tuženika od 16. ožujka 2020. godine i prvostupanjskog rješenja od 27. kolovoza 2018. godine. Navela je da sa suprugom (nazočnim O. A.), više od 5 godina živi na području L., da žive u lošim financijskom prilikama pa da zbog toga nije u mogućnosti platiti utvrđeni dug. Potvrđuje da je porezno tijelo Zaključkom koji joj je dostavljen zatražilo da dostavi dokaze o imovinskom stanju, kako svom tako i za članove svog kućanstva (supruga i dijete); da je ona postupila po istom zaključku te poreznom tijelu dostavila podatke-dokaze o svom imovnom stanju, sve kako je vidljivo iz spisa upravnog tijela i podneska od 26. lipnja 2018. godine, uz koji je priložila potvrde: Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zemljišno-knjižnog odjela i Centra za socijalnu skrb G., a da nije dostavila dokaze o imovnom stanju supruga i djeteta, budući da time nije upoznata, jer ne zna čime od imovine joj suprug raspolaže. S druge strane da prema Europskoj konvenciji nije ni u obvezi dostavljati podatke za druge osobe, a uz navedeno istakla je da je porezno tijelo samo moglo pribaviti podatke o imovini članova njezine obitelji; da je rješenje tuženika i prvostupanjskog rješenja nezakonita i da su povrijeđene odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, kao i odredbe Uredbe Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. godine. Vezano za imovinu supruga, navela je da joj je suprug poslije Domovinskog rata od treće osobe kupio kuću u kojoj sada stanuju.
U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 16. ožujka 2020. godine, odgovor na tužbu, pregledao se sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice.
Sporno je da li su ispunjeni zakonski uvjeti da se moglo utvrditi da je predmetna obveza tužiteljice nenaplativa i da su se stekli uvjeti za otpis duga, sukladno članku 148. stavak 4. i 5. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18, dalje: OPZ-a).
Člankom 148. stavak 4. OPZ-a propisano je da se tražbina s osnove poreza koja se ne može naplatiti ni u postupku ovrhe otpisuje kao nenaplativa: - ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe dužnika, odnosno ovršenika i članova njegova kućanstva, porez se može iznimno, na njegov zahtjev, otpisati u cijelosti ili djelomice. Prema stavku 5. istog članka o otpisu duga iz stavka 4. ovoga članka, na osnovi pisanog i obrazloženog prijedloga ovršenika koji se podnosi poreznom tijelu nadležnom prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ovršenika, rješenjem odlučuje čelnik poreznog tijela.
Prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica dana 09. travnja 2018. godine Područnom uredu Z., podnijela zahtjev za otpis utvrđenog poreznog duga u iznosu od 14.325,55 kn. U zahtjevu je navela da nema nikakvih prihoda, nekretnina, pokretnina, da je majka djeteta starog 7 mjeseci, da je nezaposlena a da joj je i suprug nezaposlen, slijedom čega da ne može platiti utvrđeni dug, te je pozivom na odredbe Općeg poreznog zakona zatražila da se dug u cijelosti otpiše. Navedeni zahtjev tužiteljice Područni ured Z. je dostavio prvostupanjskom poreznom tijelu-Ispostavi B..
Postupajući po zahtjevu tužiteljice, Ispostava B. je zaključkom KLASA:416-02/18-01/41, URBROJ:513-07-13-03/18-02 od 28. svibnja 2018. godine, koji je dostavljen tužiteljici dana 01. lipnja 2018. godine, od tužiteljice zatražila da radi rješavanja njezinog zahtjeva u roku od 30 dana od dana primitka zaključka dostavi izjavu o zajedničkom kućanstvu te dokaze o svojim, kao i primanjima i imovini članova njezina kućanstva i to: Izjavu zajedničkog kućanstva; - Dokaze o njezinim primanjima kao i primanjima članova njezinog kućanstva ostvarenim u protekla tri mjeseca; - Dokaze o svojoj imovini te imovini članova njezinog kućanstva pribavljene od nadležnih tijela: 1. Ispravu Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Gračacu o: a) vlasništvu na nekretninama – Izvadak iz zemljišne knjige ili b) potvrdu da se nije upisana kao vlasnica nekretnina, 2. Ispravu MUP-a - Lučke … da je registrirana/nije registrirana kao vlasnik motornog (osobnog ili teretnog) vozila ili plovila, 3. Uvjerenje Hrvatskog zavoda … odnosno ostvarivanju novčane naknade po osnovi nezaposlenosti, 4. Uvjerenje Centra … o ostvarivanju nekog oblika prava u sustavu socijalne skrbi, 5. Podatke o nekretninama koje se vode vanknjižno, 6. Uvjerenje Hrvatskog zavoda … da li je korisnik mirovine, 7. Svu ostalu dokumentaciju kojom se zahtjev obrazlaže kao liječničku, rješenje HZMO o invalidnosti i sl.
Nakon zaprimanja navedenog Zaključka od 28. svibnja 2018. godine tužiteljica je uz podnesak zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 26. lipnja 2018. godine istom tijelu dostavila: 1. Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z. od 14. lipnja 2018. godine, prema kojoj tužiteljica ne ostvaruje nikakva primanja od HZMO-a, 2. Potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Z., Ispostava G. od 13. lipnja 2018. godine, prema kojoj tužiteljica nije primala novčanu naknadu od Zavoda, 3. Potvrdu Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel od 14. lipnja 2018. godine, prema kojoj tužiteljica nije upisana kao vlasnica nekretnina na području istog Suda, 4. Potvrdu Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica G. od dana 14. lipnja 2018. godine, prema kojoj potvrdi tužiteljica nije u evidenciji istog Centra kao korisnica prava iz sustava socijalne skrbi. U navedenom podnesku je navela da ju je Policijska postaja G. obavijestila da od 01. siječnja 2018. godine ne izdaju isprave o registraciji tj. vlasništvu motornih vozila pa da nije mogla dobiti potvrdu vezano za vlasništvo motornih vozila, a navela je da ne dostavlja potvrdu vezano za vlasništvo plovila obzirom da Lučka … ne postoji u G.. Navela je da joj nisu poznati podaci o imovini člana kućanstva.
Tužiteljica sukladno Zaključku od 28. svibnja 2018. godine nije dostavila sve tražene podatke niti je dostavila Izjavu o članovima kućanstva u kojoj bi navela podatke o članovima kućanstva (obzirom da je u Zahtjevu za otpis duga samo navela da živi sa suprugom i da ima malodobno dijete), a nije dostavila ni podatke o primanjima i imovini članova kućanstva (supruga i djeteta), pa kako porezno tijelo nije na valjan način moglo odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu, pozvalo je tužiteljicu novim Zaključkom od 12. srpnja 2018. godine, kojeg je tužiteljica primila dana 16. srpnja 2018. godine da dostavi sve dokaze koje nije dostavila a koji su navedeni u ranije dostavljenom Zaključku od 28. svibnja 2018. godine.
Nakon zaprimanja Zaključka od 12. srpnja 2018. godine tužiteljica je dana 02. kolovoza 2018. godine poreznom tijelu dostavila podnesak u kojem je navela da živi sa svojim 11-mjesečnim sinom; da je ranije dostavila sve dokaze koje je mogla pribaviti.
Sukladno članku 148. stavak 4. OPZ-a dospjeli dug mogao bi se mogao otpisati u cijelosti ili djelomično kada se u postupku utvrdi da bi izvršenjem naplate poreznog duga bile dovedene u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika-poreznog obveznika.
Tumačeći odredbu članka 148. stavak 4. OPZ-a, proizlazi da javnopravno tijelo u upravnom postupku može (ali ne mora) otpisati u cijelosti ili djelomično dug ako temeljem zahtjeva i dokaza koji se prilože zahtjevu, utvrdi da su imovinsko-socijalne prilike kod poreznog obveznika tako loše, a da nema izgleda da se poprave, te da bi naplatom poreznog duga poreznom obvezniku bila nanesena teško popravljiva šteta, te da bi se naplatom dovelo u pitanje osnovne životne potrebe obveznika. Sud nema mogućnosti da navedenu odredbu drugačije tumači.
Člankom 47. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje: ZUP-a) propisano je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.
Prema članku 47. stavak 4. istog članka Zakona, kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se odbiti.
Kako tužiteljica nije udovoljila traženju poreznog tijela te poreznom tijelu, sukladno dostavljenim zaključcima dostavila tražene podatke-dokaze temeljem kojih bi porezno tijelo moglo valjano odlučivati o njezinom podnijetom zahtjevu, te poreznom tijelu nije dostavila Izjavu o članovima kućanstva, te podatke-dokaze o primanjima te imovini za sebe i članove kućanstva kako je od nje traženo zaključcima, porezno tijelo je zbog nemogućnosti postupanja po zahtjevu tužiteljice, njezin zahtjev zakonito temeljem članka 47. stavak 4. ZUP-a odbilo.
Neosnovan je navod tužiteljice da ona nije mogla dostaviti tražene podatke jer bi povrijedila odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka i Europskoj konvencije obzirom da je postupak vezan za otpis duga vođen po zahtjevu tužiteljice a od tužiteljice su traženi podaci ne za treće osobe već za članove njezinog kućanstva (obzirom da je u zahtjevu za otpis navela da ima supruga i dijete).
Neosnovan je navod tužiteljice da je porezno tijelo samo moglo pribaviti sve potrebne podatke temeljem kojih bi moglo valjano odlučiti o njezinom zahtjevu, jer porezno tijelo je eventualno moglo pribaviti neke podatke-dokaze o kojima se vode službene evidencije ali ni te podatke nije moglo pribaviti bez potrebnih podataka koji se odnose na članove kućanstva.
Tužiteljica je prvenstveno poreznom tijelu trebala dostaviti Izjavu o članovima kućanstva iz koje bi bili vidljivi podaci (ime i prezime) članova kućanstva i OIB, temeljem čega bi porezno tijelo eventualno moglo pribavljati podatke iz službenih evidencija.
Tužbeni navod da je nastupila zastara naplate predmetnog duga istaknut u tužbi je paušalan jer se ne navode pojedinosti zbog čega smatra da je nastupila zastara. Uz navedeno tužiteljica ukoliko je smatrala da je za predmetni dug nastupila zastara, trebalo je poreznom tijelu podnijeti obrazloženi zahtjev za utvrđenje nastupa zastare. Međutim, iz spisa nije vidljivo da je tužiteljica isto učinila već je podnijela zahtjev za otpis duga, čime potvrđuje da je sa utvrđenim dugom suglasna, ali da ga zbog loše financijske situacije ne može platiti pa traži otpis duga.
Slijedom navedenog, osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje su zakonita. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.
U Splitu 07. rujna 2020.
S U D A C
Studenko Vuleta, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- tužiteljici, P. A., … G., , uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 28. 8. i 07. 09. 2020.,
- u spis.
Kalendar 30 dana
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.