Broj: Rev 385/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Đure Sesse, Mirjane Magud, Jasne Guštek i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. R. pok. A. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženica: 1) D. z. Z. u Z. po Nadbiskupskom ordinarijatu u Z., a ovi po generalnom punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z. i 2) Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2321/07 od 15. rujna 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2384/06 od 26. listopada 2007., sjednici održanoj 26.listopada 2010.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tužitelja Š. R. pok. A. i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2321/07 od 15. rujna 2009. i presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2384/06 od 26. listopada 2007. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zgr. 101 k.o. B. za cijelo, u naravi stojna kuća, površine 153 m2, što su tuženici dužni priznati, a tuženica ad 1) i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, upiše kao vlasnik čest. zgr. 101 k.o. B. za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena dosadašnjeg zk. vlasnika, odnosno tuženice ad 1) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2384/06 od 26. listopada 2007. tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženi zahtjev tužitelja Š. R. koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zgr. 101 k.o. B. za cijelo, u naravi stojna kuća, površine 153 m2, što su tuženici dužni priznati, a tuženica ad 1) i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, upiše kao vlasnik čest. zgr. 101 k.o. B. za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena dosadašnjeg zk. vlasnika, odnosno tuženice ad 1) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 - dalje ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 - dalje ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a. ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine pobliže opisane u izreci odluka sudova nižeg stupnja.

Sud drugog stupnja, preinačuje presudu suda prvog stupnja i odbija tužitelja s njegovim vlasničkopravnim zahtjevom ocjenjujući izvedene dokaze koji se nalaze u spisu slijedom ovlaštenja koje sud drugog stupnja ima temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a te slijedom takve ocjene smatra da tužitelj nije dokazao da je on sam i putem svojih prednika posjedovao neprekidno spornu nekretninu četrdeset godina prije 6. travnja 1941.

S druge strane sud prvog stupnja smatra da je tužitelj stekao spornu nekretninu građenjem (dogradnjom i adaptacijom) te da udovoljava tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Iz priloženog z.k. izvatka slijedi da je nekretnina upisana na ime i u vlasništvo D. z. Z. (list 4 spisa).

Odredbom čl. 3. st. 1. toč. c. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 111/47 i 25/58) imovina svih zaklada prešla je u državno vlasništvo, pa se tako radi o nekretnini u naravi stojna kuća koja se nalazila u režimu društvenog vlasništva.

Stoga je pravilan stav sudova da je za primjenu instituta stjecanja prava vlasništva dosjelošću bilo potrebno da tužitelj sam ili putem svojih prednika posjeduje nekretninu u vremenu od 40 godina do 6. travnja 1941. sukladno pravnom pravilu iz par. 1472. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), a u smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06 – dalje: ZV) prema kojoj odredbi se na stjecanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Upravo s obzirom na sadržaj odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a za sada je preuranjen zaključak suda drugog stupnja da je zahtjev tužitelja neosnovan i to stoga što sud prvog stupnja navodi da je pravna osnova stjecanja građenje i dosjelost.

O stjecanju prava vlasništva građenjem sud prvog stupnja nije izveo niti jedan relevantan dokaz, niti je sud drugog stupnja o tom pravnom osnovu stjecanja prava vlasništva dao bilo kave razloge.

Iz navoda sadržanih u spisu slijedi da je tužitelj svojim sredstvima nadogradio i adaptirao spornu nekretninu tijekom 1980.

Ovaj sud posebno napominje da je se nakon pravnih pravila OGZ-a na stjecanje i učinke prava vlasništva primjenjivao Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO) i to od 1. rujna 1980. te da su oba propisa sadržavali pravila o stjecanju prava vlasništva građenjem.

Prema stavu ovog suda (tako i Ustavni sud u odluci U-III/3214/2005) i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem bilo sukladno pravnom pravilu 418. OGZ-a bilo sukladno odredbi čl. 24.-26. ZOVO ovisno o vremenu građenja.

Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava nisu potpuno utvrđene zbog čega je valjalo odluke sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a.

U ponovnom postupku sudovi će ocijeniti koji značaj ima činjenica da je tužitelj spornu nekretninu dogradio, obnovio i adaptirao, je li time stvorena suštinski nova stvar, kada su ti radovi izvršeni i završeni o čemu ovisi primjena pravila OGZ-a ili pravila ZOVO te će posebno cijeniti podatak iz akta od 25. siječnja 2007. - Povijest posjedovanja iz kojeg se može zaključiti da je sporna nekretnina upisana u posjedovni list i prije 1948. što upućuje na zaključak da je registrirano i tko je bio posjednik i prije 6. travnja 1941.

Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. listopada 2010.