Poslovni broj: 8 Kž-427/2020/3

Poslovni broj: 8 Kž-427/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. P., zbog kaznenog djela krivotvorenja novca iz članka 274. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kov-1096/2019 od 27. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Rješenjem optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu na temelju članka 351. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08) odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane za izdvajanjem iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju osumnjičenika od 27. veljače 2019. sa listova 17-18 spisa, kao i zapisnika o prepoznavanju okrivljenika od 27. veljače 2019. sa lista 14 i 15 spisa sa priležećim fotoelaboratom na listovima 21-23 spisa.

              Protiv ovog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljeni M. P. po branitelju Š. B., odvjetniku u Z. iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da Županijski sud u Zagrebu ukine pobijano rješenje ili preinači na način da prihvati prijedlog obrane za izdvajanjem pobrojanih dokaza iz spisa predmeta kao nezakonitih.

              Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je spis koji mu je bio dostavljen sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08.

              Žalba nije osnovana.

              Žalitelj u žalbi tvrdi da iz zapisnika o prepoznavanju osoba proizlazi da je dokazna radnja prepoznavanja započeta 27. veljače 2019. u prostorijama VII PP u 10:15, a dovršena u 10:55, prepoznavanje osoba je provedeno po policijskom službeniku T. P., po kojem je provedeno i ispitivanje osumnjičenika, time da iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika proizlazi da je radnja ispitivanja osumnjičenika započela u 10:42, a završila u 10:58, što proizlazi i iz video snimke ispitivanja. Nemoguće da su obje radnje provedene istovremeno, pa kako je vrijeme ispitivanja osumnjičenika zabilježeno na snimci njegova ispitivanja, vrijeme provedbe dokazne radnje prepoznavanja sadržano u zapisniku o prepoznavanju nije ispravno i nije jasno kada je provedena ova dokazna radnja. Iz iskaza svjedoka P. nije razvidno kada je zapisnik potpisan od strane osoba koje su sudjelovale u dokaznoj radnji, niti je razvidno je li okrivljeniku dana pouka o pravima prije same radnje prepoznavanja, što rezultira nevjerodostojnošću zapisnika, a što čini dokaznu radnju prepoznavanja nezakonitom.

Nadalje, naveo je da iz zapisnika o prepoznavanju proizlazi da su svjedoku dana upozorenja iz članka 288. ZKP/08., te da je svjedok u smislu odredbe članka 301. ZKP/08. upitan i upozoren oko eventualnih okolnosti koje bi mogle utjecati na dokaznu radnju prepoznavanja, dok je svjedok P. koji je provodio dokaznu radnju prepoznavanja naveo da svjedoku nisu dana upozorenja u smislu odredbi članka 288. i članka 301. ZKP/08., a što je utjecalo na zakonitost provedenog prepoznavanja.

              Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje, a u rješenju dao razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, za odbijanje prijedloga obrane za izdvajanjem dokaza kao nezakonitih, navodeći da je nesporno u vremenima upisanim u zapisnicima o ispitivanju osumnjičenika i zapisniku o prepoznavanju došlo do preklapanja od osam minuta jer je radnja prepoznavanja osumnjičenika po svjedoku započela u 10:15, a po zapisniku završena u 10:55, dok je radnja prvog ispitivanja osumnjičenika prema zapisniku započela u 10:43, prihvaćajući pri tom iskaz svjedoka, policijskog službenika T. P. koji je provodio obje radnje da se radi o očitoj omašci u vremenu upisivanja završetka radnje prepoznavanja osumnjičenika po svjedoku, a u prilog tome je i činjenica da se obje radnje vrše u istom prostoru time da je mjesto na kojem stoje u liniji osobe među kojima svjedok treba prepoznati osobu koju opisuje kao počinitelja djela fizički odvojeno specijalnim ogledalom od prostora u kojem boravi svjedok koji vrši radnju prepoznavanja, a u istom prostoru u kojoj je osumnjičenik stajao u liniji prepoznavanja vršena je i radnja prvog ispitivanja. Pogreška u naznaci vremena početka, odnosno dovršetka provođenja dokazne radnje ne čini zapisnik o provođenju iste nezakonitim dokazom već kao takav podliježe ocjeni njegove vjerodostojnosti.

              Nije u pravu žalitelj kada ističe da svjedok koji je vršio radnju prepoznavanja nije bio propisno upozoren u smislu članka 288. ZKP/08., pozivajući se na iskaz svjedoka T. P. koji je u iskazu naveo da je upozorio svjedoka samo o načinu kako se vrši radnja prepoznavanja, jer iz zapisnika o prepoznavanju proizlazi suprotno, odnosno da je svjedok upozoren sukladno članku 288. stavak 3. ZKP/08., kao i da je prepoznavanje obavljeno sukladno članku 301. ZKP/08., a svjedok koji je vršio radnju prepoznavanja je potpisao zapisnik bez da je istaknuo

ikakve primjedbe pa kako je dokazna radnja prepoznavanja provedena u potpunoj suglasnosti s odredbama Zakona o kaznenom postupku, radi se o zakonito provedenom dokazu, zbog čega žalba niti u ovom dijelu nije osnovana.

              Kako Županijski sud u Zagrebu, ispitujući prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije našao povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. rujna 2020.