- 1 -              I Kž 263/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 263/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi odvjetnice A.-M. G., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2019. broj K-23/2017, u sjednici održanoj 7. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba odvjetnice A.-M. G. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 403. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 147. ZKP/08., optuženi R. S. kažnjen je zbog odgode rasprave zakazane za dan 28. siječnja 2019. novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna te je dužan naknaditi troškove odgode rasprave od 28. siječnja 2019. u paušalnom iznosu od 4.000,00 kuna.

 

Istim rješenjem kažnjena je i braniteljica tog optuženika, odvjetnica A.-M. G. i to zbog odgode rasprave zakazane za 13. veljače 2019. novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna te je obavezana naknaditi trošak odgode te rasprave zakazane za dan 13. veljače 2019. u paušalnom iznosu od 4.000,00 kuna.

 

Protiv tog rješenja, i to u dijelu koji se odnosi na novčano kažnjavanje i trošak odgode rasprave za nju, žalbu je podnijela odvjetnica A.-M. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine".

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je u kaznenom postupku koji se kod Županijskog suda u Zagrebu vodio protiv optuženog T. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., odvjetnica A.-M. G. zastupala optuženog R. S. kao braniteljica po službenoj dužnosti (postavljena rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu broj 14 Su-3/14-581 od 30. svibnja 2014., list 279). Odvjetnica A.-M. G. u tom je svojstvu pristupila i na raspravu određenu za 28. siječnja 2019., koja je, međutim, zbog nedolaska optuženog R. S. odgođena te je sljedeća rasprava određena za dan 13. veljače 2019. u 12,00 sati, a taj nadnevak su prisutni (pa tako i odvjetnica A.-M. G.) primili na znanje. Dana 8. veljače 2019. na prvostupanjskom je sudu zaprimljen podnesak odvjetnice A.-M. G. u kojemu je navela da nije u mogućnosti pristupiti na raspravu određenu za dan 13. veljače 2019. u 12,00 sati zbog obveze prisustvovanja ranije zakazanoj raspravi u drugom predmetu pred istim prvostupanjskim sudom u svojstvu braniteljice optuženika, a odvjetnik D. G., s kojim je imala dogovor da će je mijenjati na raspravi u ovom predmetu, to nije u mogućnosti jer se u međuvremenu razbolio, što je i dokumentirala. Uvidom u raspravni zapisnik od 13. veljače 2019. u ovom predmetu utvrđeno je da na tu raspravu nije pristupila uredno pozvana braniteljica optuženog R. S., odvjetnica A.-M. G., dok je, kako je to nadalje navedeno u istom zapisniku, provjerom u onom drugom predmetu istoga suda utvrđeno da je rasprava završila u 10,30 sati. Dakle, sat i pol prije određenog termina održavanja rasprave u ovom predmetu. Po tom je utvrđenju predsjednica vijeća nazvala odvjetnicu A.-M. G. koja je navela da supruga vozi u bolnicu.

 

Uzevši u obzir izloženo, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo zbog neopravdanog nepristupa odvjetnice A.-M. G. kao braniteljice po službenoj dužnosti optuženog R. S. odgođena rasprava određena za 13. veljače 2019. na koju su, osim nje, pristupili svi pozvani sudionici u postupku, i to četiri optuženika, tri branitelja i zamjenik državnog odvjetnika.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, odvjetnica A.-M. G. u svojoj žalbi ističe da na prethodnoj raspravi na kojoj je primila na znanje održavanje ove rasprave na koju nije pristupila nije izvijestila prvostupanjski sud o tome da istoga dana na istom sudu ima zakazanu raspravu u drugom predmetu jer to nije smatrala potrebnim. Ovo stoga što je, kako to nadalje navodi u žalbi, znala da je odvjetnik D. G. s kojim, uz suglasnost optuženog R. S. ima dogovor da je mijenja u ovom predmetu svaki put kada ona ne može pristupiti, može pristupiti na tu raspravu u ovom predmetu. Dodaje još da funkcioniranje takvog njihovog dogovora nikada nije bilo problematično za prvostupanjski sud. Međutim, da je, kada se ustanovilo da je odvjetnik D. G. bolestan te da je neće moći mijenjati na raspravi u ovom predmetu 13. veljače 2019. u 12,00 sati, i podneskom i telefonskim putem obavijestila prvostupanjski sud o tome, zamolivši odgodu rasprave.

 

U odnosu na istaknuto prije svega treba reći da već iz same žalbe jasno proizlazi da je odvjetnica A.-M. G. već u trenutku određivanja rasprave u ovom predmetu za dan 13. veljače 2019. znala da za isti dan već ima zakazanu raspravu u drugom predmetu kod istoga suda na koju je obvezna pristupiti. Tu činjenicu, međutim, nije navela predsjednici vijeća prilikom određivanja sljedećeg termina za raspravu kako bi se tada, dakle na raspravi 28. siječnja 2019. mogao odrediti neki drugi odgovarajući termin kada žaliteljica nema drugih službenih obaveza, odnosno kada bi bila u mogućnosti pristupiti na raspravu.

 

Premda je žaliteljica točno navela da je prvostupanjski sud u više navrata prihvatio, odnosno dopustio da je na raspravama u ovom predmetu kao braniteljicu po službenoj dužnosti zamijeni odvjetnik D. G., okolnost što nemogućnost osobnog sudjelovanja na raspravi određenoj za 13. veljače 2019. zbog obveze prisustvovanja raspravi pred istim sudom u drugom predmetu nije spominjala smatrajući da će je na toj sljedećoj raspravi u ovom predmetu zamijeniti odvjetnik D. G. je ne ekskulpira. Naime, branitelj po službenoj dužnosti optuženiku se postavlja rješenjem predsjednika suda i kao takav obavezan je sam voditi računa da upravo on osobno poduzima radnje na koje ga ovlašćuje rješenje o postavljenju. Mogućnost njegove zamjene na raspravi drugim odvjetnikom moguća je tek kao iznimka u slučaju iznenadne spriječenosti koju branitelj po službenoj dužnosti nije mogao predvidjeti. U konkretnom predmetu, kako je to ranije izloženo, očito se nije radilo o iznenadnoj spriječenosti branitelja imenovanog po službenoj dužnosti tako da njegov unaprijed dogovoreni angažman s drugim odvjetnikom da ga mijenja, za koji angažman sud ne zna, njega ne ekskulpira. Prema tome, ni bolest odvjetnika D. G., na koju se žaliteljica pozvala u svom pisanom podnesku za odgodu rasprave dostavljenom prvostupanjskom sudu pet dana prije predviđenog termina održavanja iste, nije opravdani razlog za nepristupanje braniteljice po službenoj dužnosti optuženog R. S., odvjetnice A.-M. G. na tu raspravu. Svemu navedenome valja još dodati i to da je rasprava u tom drugom predmetu pred istim sudom završila prije predviđenog termina održavanja rasprave u ovom predmetu, tako da je žaliteljica svakako mogla pravovremeno doći na istu.

 

Potpuno su neprihvatljive i tvrdnje žaliteljice da, s obzirom na podnesak kojim je zatražila odgodu rasprave i telefonski razgovor s predsjednicom vijeća od istoga dana (8. veljače 2019.) nije imala nikakve dvojbe o tome da je rasprava u ovom predmetu zakazana za 13. veljače 2019. u 12,00 sati odgođena, zbog čega da se onda za istu nije ni pripremala niti nosila spis predmeta. Naime, i sama žaliteljica je u svojoj žalbi navela da joj je predsjednica vijeća u spomenutom telefonskom razgovoru rekla da raspravu neće odgađati pisanim putem jer želi da pristupe svi sudionici ovog postupka kako bi se zajednički dogovorio sljedeći termin rasprave. Prema tome, osim što je mogla pravovremeno doći na raspravu određenu za 13. veljače 2019. u 12,00 sati u ovom predmetu, žaliteljica je znala da ista neće biti unaprijed odgođena, već da će na istu pristupiti svi pozvani sudionici postupka.

 

Na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost da je žaliteljica, kako to nadalje navodi u svojoj žalbi, odmah po završetku rasprave u tom drugom predmetu na istome sudu otišla odvesti supruga u bolnicu. Naime, a kako je to jasno vidljivo iz njezinog cjelokupnog prethodnog postupanja, ona je već na raspravi 28. siječnja 2019., kada je određivan sljedeći termin rasprave, znala, iako je upravo ona imenovana braniteljicom po službenoj dužnosti, da neće pristupiti na raspravu određenu za 13. veljače 2019.

 

Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve činjenice koje su od utjecaja za odluku o primjeni članaka 403. i 147. ZKP/08. Potom je, također pravilno, ocijenio da su ispunjeni, kako uvjeti za novčano kažnjavanje odvjetnice A.-M. G. zbog nepoštivanja procesne discipline, tako i oni koji su od utjecaja za odluku o dužnosti naknade troška odgođene rasprave, što sve žalbom odvjetnice A.-M. G. nije s uspjehom dovedeno u sumnju.

 

Što se tiče iznosa novčane kazne te paušalnog iznosa troškova odgode rasprave, isti se žalbom ne osporavaju niti je ovaj sud navedeno ovlašten ispitati po službenoj dužnosti.

 

Kako, dakle, žalba odvjetnice A.-M. G. nije osnovana, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. rujna 2020.