- 1 -              I Kž 466/2020-4

Broj: I Kž 466/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. B., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12.), odlučujući o žalbi zatvorenika T. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. kolovoza 2020. broj Ik-I-207/2020, u sjednici održanoj 7. rujna 2020. godine,

r i j e š i o   je:

Žalba zatvorenika T. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00 - ispravak 129/00, 59/01, 67/01 - ispravak 11/02 - ispravak 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske 125/11 - Kazneni zakon 56/13, 150/13 i 98/19 – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika T. B. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i devet mjeseci koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 13. srpnja 2016. broj K-489/16 Predviđeni istek kazne je 24. veljače 2021. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava u Zatvoru u S.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po opunomoćenici, odvjetnici I. Š., ne navodeći izrijekom zakonsku osnovu no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "žalba prihvati".

Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08), a koji se u smislu čl. 44. ZIKZ-a primjenjuje o ovom postupku spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust prihvaćajući činjenice iznesene u mišljenju Zatvora u S., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, te druge utvrđene okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.

Prvenstveno, iako je zatvorenik do sada urednog tijeka izdržavanja kazne što se očituje u činjenici da je procijenjen razinom "uspješan", urednog je ponašanja, bez stegovnih prijestupa, korektnog odnosa prema službenicima zatvora, da kaznena djela priznaje i kaznu je prihvatio, ispravno je uzeto u obzir kako je on od ranije višestruko osuđivana osoba, pa i bezuvjetnim kaznama zatvora, u čak šest navrata, i to za kaznena djela sa elementima nasilja. Kada se pri tome uzmu u obzir i utvrđene karakteristike ličnosti zatvorenika te njegova krajnja nekritičnost prema vlastitim postupcima onda je ispravno prvostupanjski sud zauzeo stav kako je neophodno daljnje provođenje rehabilitacijskih postupaka te je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da na strani zatvorenika nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, te je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11., pa je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Kako žalbom zatvorenika T. B. nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno članku 494. stavku 3. točka 2. ZKP/08.

Zagreb, 7. rujna 2020.