- 1 -              I Kž 488/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 488/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. K., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11-18), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. kolovoza 2020. broj Ik I-309/2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Splitu je, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11-19), prihvatio osobni prijedlog i prijedlog Zatvora u S. podnesen u smislu članka 158.a stavka 1. ZIKZ-a za uvjetni otpust zatvorenika J. K., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, te otpustio zatvorenika na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od jedne godine, a koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 10. siječnja 2020. broj K-1209/2019. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. svibnja 2020. broj Kž-130/2020-12, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11-18. Istek kazne je 14. listopada 2020.

 

Na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11-19 uvjetno otpuštenom zatvoreniku je određena obveza javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu odmah po otpustu.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik J. K. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora iz članka 59. KZ/11-19, s obzirom na činjenicu da je zatvorenik na izdržavanje kazne stupio tek sredinom srpnja pa u ovako kratkom vremenskom razdoblju nije mogla biti ispunjena svrha kažnjavanja. Osim toga, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da zatvorenik do sada nije osuđivan jer suprotno proizlazi iz zapisnika o ispitivanju zatvorenika u svojstvu osumnjičenika pred Općinskom državnim odvjetnikom u S. od 15. listopada 2019. Također smatra i da nije s potpunom izvjesnošću utvrđeno da je zatvorenik doista zaposlen, odnosno da ga čeka posao po povratku u svoju državu, a osim toga, s obzirom na to da se radi o stranom državljaninu, da nije jasno na koji će se način provoditi uvjetni otpust i određena posebna obveza. Zbog svega navedenog, državni odvjetnik smatra da se u odnosu na zatvorenika do sada izdržanom kaznom nije ostvarila svrha kažnjavanja i da je nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda da podaci u spisu predmeta na koje upućuje državni odvjetnik, prvenstveno činjenica kratkog razdoblja zatvorenikovog boravka u Zatvoru u S. te upiranje na podatke o osuđivanosti sa zapisnika o ispitivanju zatvorenika u svojstvu osumnjičenika pred Općinskom državnim odvjetnikom u S. od 15. listopada 2019., dovedeni u vezu s ostalim podacima, naročito s izvješćem Zatvora u S. o zatvorenikovom ponašanju u tijeku boravka u toj ustanovi, nisu od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućnosti počinjenja novog kaznenog djela te da, unatoč tome što je na izdržavanje kazne zatvora nastupio tek 21. srpnja 2020. (prije toga se nalazio u istražnom zatvoru od 14. listopada 2019.), nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale dovesti do zaključka da prijedloge zatvorenika J. K. i Zatvora u S. za zatvorenikovo uvjetno otpuštanje ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

 

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pritom prije svega njegov uredan tijek dosadašnjeg izdržavanja kazne zatvora, činjenicu da prema dostupnim podacima nema drugih postupaka u tijeku, da ima osiguran postpenalni prihvat, podršku primarne obitelji te mogućnost zaposlenja, što smanjuje i vjerojatnost kriminalnog povrata. Osim toga, premda je zatvorenik doista kraće vrijeme na izdržavanju kazne (zbog dugotrajnosti vođenja postupka, što ne bi smjelo biti cijenjeno na njegovu štetu kod odlučivanja o uvjetnom otpuštanju), u tom je razdoblju pokazao pozitivan smjer u uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, urednog ponašanja bez stegovnih prijestupa.

 

Što se tiče upiranja od strane državnog odvjetnika na zatvorenikovu raniju osuđivanost koja proizlazi iz zapisnika o njegovom ispitivanju pred državnim odvjetnikom, navedena činjenica nije od utjecaja na osnovanost i zakonitost pobijane odluke jer se radi samo o jednoj negativnoj okolnosti koja ne preteže nad ostalim utvrđenim pozitivnim okolnostima. Pritom svakako treba napomenuti i da upravo iz navedenog zapisnika proizlazi i da je zatvorenik prije počinjenja kaznenog djela zbog kojeg sada izdržava kaznu zatvora bio zaposlen, a i da ima dobre imovinske prilike.

 

U odnosu na mogućnost kontrole provođenja uvjetnog otpuštanja s obzirom na činjenicu da je zatvorenik strani državljanin te provođenja određene mu posebne obveze, treba napomenuti da je zatvoreniku određeno javljanje sucu izvršenja odmah po otpustu bez daljnjih javljanja, a samo činjenica da je stranac koji se otpušta na adresu prebivališta u svoju državu ne može biti zapreka za njegovo uvjetno otpuštanje.

 

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. rujna 2020.