- 1 -              Kzz 12/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 12/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 13. srpnja 2020. broj KZZ-DO-67/2020, podnesenom protiv pravomoćne odluke koju čine rješenje Općinskog suda u Splitu od 18. studenog 2019. broj K-1241/2016 i rješenje Općinskog suda u Splitu od 5. veljače 2020. broj Kv-17/2020, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom odlukom koju čine rješenje Općinskog suda u Splitu od 18. studenog 2019. broj K-1241/2016 i rješenje Općinskog suda u Splitu od 5. veljače 2020. broj Kv-17/2020 u korist okr. J. Ć. povrijeđena odredba iz čl. 467. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u svezi s čl. 23. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 58/12. i 111/12.) i Tbr. 4. toč. 1. al. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 18. studenog 2019. broj K-1241/2016 u pravomoćno okončanom kaznenom predmetu u kojem je okr. J. Ć. oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 2. KZ/97., sud je okrivljeniku priznao troškove postupka za angažiranje branitelja, koji trošak je putem računovodstva suda i plaćen okrivljenikovu branitelju. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi kako je sud troškove postupka priznao sukladno Tbr. 4. toč. 1. al. 2. Tarife, koja se odnosi na kaznena djela za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju od pet godina. Na citirano rješenje žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Splitu, a ta je žalba obijena kao neosnovana rješenjem izvanraspravnog vijeća istog suda od 5. veljače 2020., broj Kv-17/2020, uz obrazloženje, da, iako se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od tri godine, pravilno je postupio sud iz prvostupanjskog rješenja kada je odredio da se okrivljeniku priznaju troškovi postupka nastali angažiranjem branitelja odmjereni u skladu s strožom propisanom kaznom za utuženo kazneno djelo, a što je kazna zatvora u trajanju od pet godina, jer je takva kazna propisana u čl. 272. st. 1. KZ/97.

 

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti od 13. srpnja 2020., broj KZZ-DO-67/2020, Državni odvjetnik Republike Hrvatske ističe da je Općinski sud u Splitu trebao, a nije, u pravomoćnom rješenju primijeniti odredbu Tbr. 4. toč. 1. al. 1. Tarife, već je pogrešno primijenio odredbu Tbr. 4. toč. 1. al. 2. Tarife kojom je uređena nagrada branitelju za obranu optuženika za kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju od pet godina. Pritom nadalje ističe da se kazneni postupak protiv okr. J. Ć. od započinjanja pa do pravomoćnosti isključivo vodio za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. KZ/97. (nehajni oblik djela) za koje je Kaznenim zakonom predviđena kazna zatvora do tri godine, i za koje važi upravo Tbr. 4. toč. 1. al. 1. Tarife, a ne primijenjeni tarifni članak iz pobijanog rješenja, što je utjecalo na zakonitost pravomoćnog rješenja o troškovima kaznenog postupka, čime je ostvarena povreda zakona iz čl. 464. st. 4. ZKP/08.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Suprotno stajalištu izraženom u pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Splitu, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je u pravu državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je pobijanom rješenju ostvarena povreda zakona iz čl. 464. st. 4. ZKP/08. u vezi čl. 23. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku i Tbr. 4. toč. 1. al. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ovo iz razloga jer se protiv okrivljenika zaista vodio kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. KZ/97. za koje je bilo moguće izreći kaznu zatvora do tri godine, pa se u određivanju troškova postupka u skladu sa „Tarifom“ nije mogla primijeniti odredba Tbr. 4. toč. 1. al. 2., a što je u konkretnom predmetu bio slučaj, već je sukladno zakonu trebalo primijeniti odredbu Tar. 4. st. 1. al. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Pritom treba posebno naglasiti da činjenica što je u st. 1. čl. 272. KZ/97., predviđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, suprotno argumentaciji iz pobijanog rješenja, nije od značaja za odmjeravanje troška u konkretnom slučaju.

 

S obzirom na navedeno, a kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je samo utvrditi da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćno rješenje, pa na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 7. rujna 2020.