- 1 -              II Kž 365/2020-4

Broj: II Kž 365/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene D. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - isrpavak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 30. srpnja 2020. broj Kov-11/2020-9 (Kov-12/2020), o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba okrivljene D. G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon podignute optužnice protiv okrivljene D. G., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., pod točkom I. rješenja protiv okrivljenice produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i to zabrane približavanja žrtvi G. J. na udaljenost manju od 100 m i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom G. J. Dalje je pod točkom II. pobijanog rješenja određeno da izrečene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude (ispravno bi bilo: do izvršnosti presude). Pod točkom III. je okrivljena D. G. upozorena da će se u slučaju nepridržavanja mjera, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena D. G. putem branitelja, odvjetnika R. M. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači i ukinu mjere opreza.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenica u svojoj žalbi ističe da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama budući prvostupanjski sud "ne daje nikakve, a kamo li valjane i argumentirane razloge" za okolnosti koje upućuju na opravdanu bojazan da bi ona ponovila istovrsno ili teže kazneno djelo.

Razmatranjem pobijanog rješenja nije nađen nedostatak rješenja istaknut u žalbi, a iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da je žaliteljica očito propustila uočiti da su na drugoj stranici u trećem odjeljku te na trećoj stranici u prvom odjeljku pobijanog rješenja detaljno obrazložene osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo, odnosno da će dovršiti pokušano kazneno djelo, a slaže li se žaliteljica s argumentima prvostupanjskog suda u tom dijelu, činjenično je pitanje.

Neutemeljeno se dalje u žalbi prigovara da nisu navedene konkretne okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje, niti dokazi u tom pravcu. Naime, sud je dao razloge i za te okolnosti u petom odjeljku druge stranice pobijanog rješenja.

Stoga nije u pravu okrivljena D. G. kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući činjenično stanje žaliteljica navodi da činjenice i dokazi pribavljeni u dosadašnjem tijeku postupka ne upućuju na relevantan stupanj osnovane sumnje. Također ističe da je iz dokaznog materijala vidljivo da je inkriminirane zgode postupala u nužnoj obrani. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, ostvarena je pretpostavka u vidu osnovane sumnje da je okrivljenica počinila inkriminirano djelo što je u rješenju pravilno obrazloženo, a analiza dokaza u pravcu instituta nužne obrane bi podrazumijevala ocjenu njihove vjerodostojnosti, čime bi se prejudicirala kaznena odgovornost. Ukoliko optužnica bude potvrđena, ocjenu dokaza će dati raspravno vijeće nakon provedenog kontradiktornog postupka, a obrana će tada imati prilike iznijeti svoje tumačenje događaja koji je predmet postupka.

Suprotno tvrdnji da su mjere opreza produljene neosnovano i ishitreno, ovaj sud smatra da je mjere opreza valjalo produljiti budući da postoji realna i predvidiva bojazan da okrivljenica može ponovno ugroziti žrtvu G. J., koja proizlazi iz ustrajnosti u namjeri da naudi oštećeniku opisanu u optužnom aktu; njihovog problematičnog odnosa o kojem su oboje iskazivali u postupku; njezine prekršajne kažnjavanosti zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17), dakle sličnog postupanja, te poremećaja ličnosti nađenog psihijatrijskim vještačenjem. Sve ove okolnosti, a unatoč ranijoj neosuđivanosti, upućuju na potrebu onemogućavanja okrivljenice da naudi žrtvi, što se može uspješno realizirati produljenim mjerama opreza. Stoga je pobijana odluka zakonita i činjenično utemeljena.

Prvostupanjskom sudu se napominje da kod eventualnog ponovnog produljenja mjera opreza treba voditi računa da iste mogu trajati do izvršnosti presude budući da tako propisuje odredba članka 98. stavka 6. ZKP/08. ZKP/08.

Dakle, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. rujna 2020.