- 1 -              II Kž 369/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 369/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 5. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. kolovoza 2020. broj Kvm-38/2020-6 (Kzd-2/2020-16) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. B., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 5. i 1. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok mu je pod točkom II./ izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. prosinca 2019. nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. B. po branitelju, odvjetniku D. Z., ne naznačujući izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, „odnosno da se okr. ml. punoljetnik V. B. pusti na slobodu uz određivanje mjera opreza iz čl. 98. Zakona o kaznenom postupku ili podredno da se temeljem odredbi čl. 65. st. 1. Zakona o sudovima za mladež mlađi punoljetnik smjesti u ustanovu Centra za socijalnu skrb radi izbjegavanja napasti ponavljanja kaznenog djela“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski je sud, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, dao jasne, dostatne i valjane razloge, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je valjano obrazložio i svoj zaključak o nesvrhovitosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

 

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere, žalitelj ističe da su svjedoci S. B., G. B. i J. B., koji su praktički prijavili optuženika za počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela, prilikom ispitivanja na raspravi 14. srpnja 2020. iznijeli nove činjenice o direktnom saznanju od strane oštećenice i žrtve da optuženik nije počinitelj kaznenog djela za koje se tereti, dok da je iskaz žrtve nekonzistentan i da se iz njega ne može utvrditi ni vrijeme ni način počinjenja kaznenog djela. Nadalje, da u romskim zajednicama postoji običaj ranog stupanja u seksualne odnose između pripadnika romske nacionalne manjine, a također da je upitna i vjerodostojnost navoda svjedoka po čuvenju s obzirom na činjenicu da je kaznena prijava podnesena gotovo četiri mjeseca nakon navodnog počinjenja kaznenog djela, kada je sačinjen i specijalistički nalaz ginekologa.

 

Istaknuti žalbeni navodi, međutim, nisu osnovani. Naime, osnovana sumnja da bi optuženik počinio kazneno djelo zbog kojeg se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, čime je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dok sudovi prilikom preispitivanja uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje i ocjenu činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika. To je, naime, zadatak raspravnog suda.

 

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj ističe da mu je prvostupanjski sud „protuzakonito“ uzeo u obzir činjenicu o navodnom počinjenju kaznenog djela dok je bio maloljetnik; da činjenica što je ranije osuđivan u dva navrata za imovinske delikte nije razlog za produljivanje istražnog zatvora te da bi se, s obzirom na njegovu kronološku dob i s tim u vezi iznimnost primjene mjere istražnog zatvora, mogao privremeno staviti pod nadzor Centra za socijalnu skrb, odnosno da bi ga se moglo privremeno smjestiti u ustanovu socijalne skrbi sukladno članku 65. stavku 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) i to privremenim stavljanjem pod nadzor centra za socijalnu skrb ili privremenim smještajem u ustanovu socijalne skrbi koja privremena mjera, u smislu odredbe članka 65. stavka 4. ZSM-a, može trajati do pravomoćnog okončanja postupka, a kojom bi se u potpunosti postigla svrha istražnog zatvora.

 

Ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, optuženik je već u dva navrata osuđivan. Premda je tu bila riječ o imovinskim kaznenim djelima, ta činjenica ukazuje na to da ni optuženikovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno s pravnim poretkom te da te ranije osude nisu utjecale na njega tako da uskladi svoje postupanje s normama pozitivnog pravnog poretka budući da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje novog kaznenog djela, i to za vrijeme provjeravanja po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2019. broj Kmp-3/19-2. Uz to, optuženik je ranije tretiran kao maloljetnik, i to zbog istovrsnog kaznenog djela, kojom prilikom su mu izrečene posebne obveze. Kada se uz izloženo imaju na umu i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je ovdje osnovano sumnjiv (neutvrđenog dana tijekom srpnja i kolovoza 2019. u obiteljskoj kući došao u sobu u kojoj je spavala njegova sestra, stavio joj ruku na usta i zaprijetio da će je ubiti te s njom izvršio spolni odnošaj), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuje na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

 

Prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla uspješno ostvariti primjenom blažih mjera, pri čemu se optuženiku ponovno napominje da se privremene mjere iz članka 65. stavka 1. ZSM-a mogu primijeniti samo prema maloljetniku.

 

Budući da žalba optuženog V. B. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. rujna 2020.