- 1 -              III Kr 83/2019-3

Broj: III Kr 83/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. D. zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2018. broj Kv-80/2018-3 (KZM-6/2015.) i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6. prosinca 2018. broj Kžzd-25/2018., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se zahtjev osuđenika M. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2018. broj Kv-80/2018-3 (KZM-6/2015.) i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6. prosinca 2018. broj Kžzd-25/2018. osuđeniku M. D. opozvana je uvjetna osuda te je prema osuđeniku određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju 11 mjeseci  izrečene presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj KZM-6/2015-10 od 16. rujna 2015. zbog kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik, po braniteljici M. M., odvjetnici u Z., iz razloga sadržanih u članku 517. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese odluku „kojom omogućava podnositelju M. D. da ostvari svoje pravo na sudjelovanje na raspravi“ te da donese odluku o odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu navodi da mu je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi jer da je sjednica izvanraspravnog vijeća u postupku opoziva uvjetne osude održana unatoč tome što osuđenik na istu nije pristupio već je svoj izostanak opravdao, čime smatra da je onemogućen sudjelovati na raspravi.

Isto tako navodi da je ta okolnost bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, ali da drugostupanjski sud na taj žalbeni navod nije odgovorio ili, kako kaže podnositelj, na isti „ne obraća pozornost“ pa smatra da je time počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

Ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da povreda prava na obranu na raspravi nije ostvarena, unatoč tome što je sjednica izvanraspravnog vijeća u postupku opoziva uvjetne osude održana bez prisutnosti osuđenika koji je svoj izostanak zbog poslovnih obveza u Njemačkoj opravdao pisanim podneskom, jer se, sukladno odredbi članka 564. stavka 3. ZKP/08., sjednica mogla održati i u odsutnosti stranaka i žrtve, ako su uredno obaviješteni, tim više što je na sjednici vijeća, prema sadržaju zapisnika od 14. lipnja 2018., uz oštećenika bio nazočan zamjenik braniteljice osuđenika P. K., odvjetnik u B.

Točan je, međutim, navod osuđenika da drugostupanjski sud, postupajući po žalbi protiv prvostupanjske presude u kojoj je osuđenik, između ostalog, sadržajno pobijao prvostupanjsku presudu i zbog povrede prava na obranu na raspravi iz istih razloga koje i sad ističe u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u obrazloženju drugostupanjske presude te žalbene navode nije ocijenio, čime je postupio protivno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP/08.

Međutim, ta okolnost, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije mogla utjecati na zakonitost presude, u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., s obzirom na činjenicu da nedolazak stranaka i žrtve ako su uredno obaviješteni, a u konkretnom slučaju jesu, ne sprečava održavanje sjednice, sukladno odredbi članka 564. stavka 3. ZKP/08. pa, stoga, osuđeniku nisu bila povrijeđena prava na obranu samom činjenicom da je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, tim više što je sjednici nazočio njegov branitelj, kao što je već ranije navedeno.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.

Zagreb, 7. rujna 2020.