1

Poslovni broj: Gž Ovr-483/2020-2

Poslovni broj: Gž Ovr-483/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja M.-T. d.o.o., OIB: …, iz G. H., kojeg zastupa punomoćnik H. Ć., odvjetnik u S., protiv protivnika osiguranja J. V., OIB: …, iz S. V., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u S., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 2020. godine broj Ovr-239/2020-2, 4. rujna 2020.

r i j e š i o   j e

Žalba protivnika osiguranja u cijelosti se uvažava, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 2020. godine broj Ovr-239/2020-2 se ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem je usvojen prijedlog predlagatelja osiguranja te je određena mjera osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, a radi osiguranja naplate iznosa od 39.758,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom te je određen i trošak postupka u iznosu od 1.998,00 kn.

Protiv tog rješenja u zakonskom roku žali se protivnik osiguranja zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba protivnika osiguranja je u cijelosti osnovana.

Protivnik osiguranja u svojoj žalbi iznosi i žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka i to iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) smatrajući da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati jer u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti nejasni. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u odnosu na istaknuti žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu jer je u svojoj odluci dao razloge o odlučnim činjenicama na temelju onoga s čime je raspolagao u trenutku donošenja rješenja o osiguranju, tako da nije osnovan navod protivnika osiguranja u odnosu na tu bitnu povredu. Također, ovaj sud je prvostupanjsko rješenje ispitivao i u odnosu na one bitne povrede postupka na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsko rješenje na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda zbog čega prvostupanjsko rješenje nije opterećeno bitnom povredom.

Međutim, u pravu je protivnik osiguranja da prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice koje su odlučne za usvajanje prijedloga za osiguranje predlagatelja osiguranja.

Prvostupanjski sud je na temelju prijedloga za osiguranje, u kojem je predlagatelj osiguranja naveo kojom ovršnom ispravom raspolaže i kojih nekretnina je protivnik osiguranja vlasnik, temeljem odredbe čl. 296. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) usvojio prijedlog za osiguranje predlagatelja osiguranja. Međutim, s obzirom na navode žalbe za sada činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno na što osnovano ukazuje protivnik osiguranja, a zbog čega niti materijalno pravo za sada nije pravilno primijenjeno.

Prijedlog za osiguranje podnesen je prvostupanjskom sudu 20. veljače 2020. godine i u to vrijeme već je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/2017), a time i odredba čl. 15. tog Zakona kojim je u Ovršni zakon unesena odredba čl. 80.b. OZ-a. Temeljem odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, dok je st. 3. istog zakonskog članka propisao koje okolnosti slučaja će sud posebno uzeti u obzir prilikom ocjene da li je narušena pravična ravnoteža iz st. 2.. Iako se ovaj članak odnosi na mogućnost određivanja ovrhe na nekretninama, temeljem odredbe čl. 290. OZ-a odredba čl. 80.b primjenjuje se i na određivanje mjera osiguranja pa prema tome i na osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava, a koji stav je jasno izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 7. ožujka 2018. godine broj Rev-457/18-2. Iz tog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se na postupak radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava između ostalih primjenjuju i odredbe o provedbi ovrhe na nekretninama pa prema tome i odredba čl. 80.b OZ-a kojom su određeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini. Da li postoje okolnosti koje bi mogle dovesti do ocjene da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja ovršni sud može dati tek nakon što ovršenik u svojoj žalbi, kada se prvi put može očitovati rješenju o osiguranju, dostavi podatke iz kojih bi mogla proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža, odnosno ovršenik je dužan u svojoj žalbi iznijeti one činjenice koje su odlučne da se s obzirom na okolnosti slučaja može ocijeniti da je narušena pravična ravnoteža iz čl. 80.b st. 2. OZ-a. Protivnik osiguranja u svojoj žalbi je iznio činjenice koje bi mogle biti odlučne radi utvrđenja da je narušena pravična ravnoteža između interesa predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja te je naveo da njegova nekretnina u naravi predstavlja obiteljski hotel čija je tržna vrijednost cca. 2 i pol milijuna eura, odnosno 18.750.000,00 kn, a da je tražbina predlagatelja osiguranja u trenutku kada je podnio ovaj prijedlog nešto manja od 30.000,00 kn, što ukazuje da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provedba osiguranja. Također, protivnik osiguranja je istaknuo činjenicu da predlagatelj osiguranja protiv njega već vodi ovršni postupak na novčanim sredstvima ovršenika i da je do sada putem FINE sa računa protivnika osiguranja naplatio 23.819,38 kn, a što je dokumentirao i preslikama izvoda iz prometa po njegovom računu, tj. iznio je činjenice odlučne za utvrđivanje postojanja vjerojatnosti da bi predlagatelj osiguranja na drugim predmetima ovrhe uspješno mogao provesti ovrhu odnosno da ima prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili pretežnom dijelu namiri na drugim sredstvima protivnika osiguranja. I konačno, protivnik osiguranja navodi da je prema podacima iz odluke o uporabi dobitka za 2018. godinu vidljivo da je predlagatelj osiguranja imao prihode u iznosu od oko 13 milijuna kuna i da je ostvario dobit od 235.351,42 kn, od čega je iznos od 235.000,00 kn na ime dobiti isplaćena članu društva N. M.-T., odnosno iznio je činjenice iz koje bi proizlazilo da predlagatelj osiguranja nema osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga. Činjenice koje je iznio protivnik osiguranja potkrijepljeni su i odgovarajućim dokazima, odnosno predlaganjem dokaza kojima bi se te činjenice mogle utvrditi, a kako se temeljem odredbe čl. 290. OZ-a i na postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava primjenjuje odredba čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a zbog čega bi se i u postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava mogao odbiti prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava ako sud ocijeni da bi osiguranje na nekretnini protivnika osiguranja narušilo pravičnu ravnotežu između interesa protivnika osiguranja i interesa predlagatelja osiguranja. Proizlazi da prvostupanjski sud nije za sada utvrdio sve odlučne činjenice iz čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a niti dao svoj stav o tome da li se u ovom slučaju, iako predlagatelj osiguranja raspolaže ovršnom ispravom, može odbiti takav prijedlog za osiguranje na nekretninama protivnika osiguranja zbog postojanja okolnosti kojima bi se moglo utvrditi da je narušena pravična ravnoteža između interesa protivnika osiguranja i interesa predlagatelja osiguranja. Zbog toga, po ocjeni ovoga suda, u pravu je protivnik osiguranja kada upravo iz tih razloga osporava prvostupanjsko rješenje o osiguranju novčane tražbine predlagatelja osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava zbog čega je žalbu protivnika osiguranja valjalo uvažiti i prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, s obzirom na navode protivnika osiguranja, utvrditi da li iz njegove žalbe i dokaza koje je on predložio proizlazi postojanje okolnosti koje bi mogle dovesti do narušenja pravične ravnoteže između interesa protivnika osiguranja i interesa predlagatelja osiguranja, odnosno da li postoje uvjeti da se u konkretnom slučaju, iako predlagatelj osiguranja raspolaže ovršnom ispravom prema protivniku osiguranja, ipak odbije njegov prijedlog za donošenjem rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava, a zbog razloga koje propisuje odredba čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a, a koji se i na ovaj postupak osiguranja primjenjuje temeljem odredbe čl. 290. OZ-a.

Koprivnica, 4. rujna 2020.