1                           Poslovni broj: UsImio-22/20-7

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. T. iz M., SR Nj., zastupane po opunomoćeniku V. Lj., odvjetniku u OD Lj.-V. & p. d.o.o. S., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29A, radi priznavanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i prava na obiteljsku invalidninu, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 27. kolovoza 2020., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 4. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II 562-02/19-10/…, Urbroj: 522-05/1-1-1-19-… od 13. prosinca 2019.

           2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika od 13. prosinca 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Z., G. ureda za b., Klasa: UP/I-564-01/19-037/…, Urbroj: 251-24-02/1-19-… od 5. studenog 2019., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i prava na obiteljsku invalidninu.

Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede pravila postupka. Navodi da je do bitne povrede postupka došlo jer je obrazloženje rješenja u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku, kao i da je iz obrazloženja rješenja razvidno kako je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Smatra da je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, te ističe i da nije saslušana u predmetnom upravnom postupku, te da nije proveden ispitni postupak sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku. Poziva se i na odluku Ž. suda u S., broj: Gžst-180/… od 26. studenog 2013., u kojoj se jasno zauzima stav da stranka treba biti upoznata sa stavovima suda od kojih zavisi usmjeravanje parnice i njena sudbina. Jednak stav da se očituje i u odluci Ž. suda u S., poslovni broj: Gžp-380/…. Smatra da bi drugačijim tumačenjem došlo do povrede prava na pristup sudu, protivno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Tužiteljica uvažava stav tuženika da je trebala priložiti dokaz o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. D. T., ali navodi da se ne radi o bitnoj povredi postupka zbog koje bi trebalo odbiti zahtjev tužiteljice. Smatra da je tuženik trebao pozvati tužiteljicu na dostavu dokaza o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ratnom putu, uzrocima pogibije i svim ratnim aktivnostima pok. D. T., koji je nesumnjivo bio hrvatski branitelj. Iznosi i mišljenje da sama administrativna potvrda ne bi trebala biti od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu. Tužiteljici se kao udovici hrvatskog branitelja moralo omogućiti da u predmetnom upravnom postupku dostavi dokaze koje ima, te je ustvrdila kako se radi o nepotrebnom odugovlačenju i pukom formalizmu. Navodi i kako ima nebrojeno mnogo dokaza o ratnom putu i aktivnostima pok. supruga D. T., te je tuženik mogao pozvati tužiteljicu na dostavu cjelokupne dokumentacije, a ne zahtjev odbijati bez valjanog razloga jer je cilj svakog postupka potpuno utvrditi činjenice. Smatra apsurdnom pravnu situaciju u kojoj stranka mora dokazivati da ima pravo na obiteljsku mirovinu i status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koje pravo je imala već ranije. U tom smislu navodi da se eventualna izmjena zakona ne može tumačiti na teret tužiteljice, jer je rješenjem od 2003. godine stekla određena prava, te je ustvrdila da je stav tuženika protivan pozitivnim pravnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske koji štiti stečena prava stranke. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika Klasa: UP/II 562-02/19-10/…, Urbroj: 522-05/1-1-1-19-… od 13. prosinca 2019. i prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-564-01/19-037/…, Urbroj: 251-24-02/1-19-… od 25. studenog 2019. Zatražila je i naknadu troškova upravnog spora.

             Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da su za rješavanje predmetne upravne stvari mjerodavne odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., koji je stupio na snagu 14. prosinca 2017.). Polazeći od podataka spisa predmeta i očitovanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Personalne službe od 25. listopada 2019., proizlazi da suprug tužiteljice nije evidentiran u službenoj evidenciji Personalne službe kao pripadnik djelatnog sastava HV-a ni kao pripadnik pričuvnog sastava HV-a tijekom Domovinskog rata, te da u predmetnom slučaju ne mogu dostaviti potvrdu o statusu hrvatskog branitelja, niti potvrdu o stradavanju koje su izvorište traženog prava na obiteljsku invalidninu. Ističe da je načelo zakonitosti krucijalno načelo upravnog pravnog sustava, koje sadrži i odredba čl. 19. Ustava Republike Hrvatske. To pravno „načelo svih načela“ temelj je vladavine prava. Slijedom navedenog, a budući da je rješenje tuženika Klasa: UP/II 562-02/19-10/…, Urbroj: 522-05/1-1-1-19-… od 13. prosinca 2019., kao i prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-564-01/19-037/…, Urbroj: 251-24-02/1-19-… od 5. studenog 2019. pravilno i zakonito, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Sud je 27. kolovoza 2020. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice, dok na istu nije pristupio uredno pozvani tuženik, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

U odredbi članka 6. stavku 1. točkama a) do f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17 - dalje: ZHBDR-a), taksativno je propisano tko se smatra smrtno stradalim hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata. Stavkom 2. istog članka ZHBDR-a propisano je da članovi uže i šire obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju prava predviđena za članove uže i šire obitelji smrtno stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ako im se u upravnom postupku prizna status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Prema pak članku 4. stavku 3. ZHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je i svaka osoba koja je bila pripadnik borbenih postrojbi, a čiji su članovi obitelji temeljem njegova smrtnog stradavanja na redovitoj isplati obiteljske invalidnine u trenutku stupanja na snagu ovog Zakona.

Odredbom članka 72. ZHBDR-a propisano je da pravo na obiteljsku invalidninu imaju članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i članovi uže i šire obitelji umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata od I. do IV. skupine koji je do smrti koristio doplatak za njegu i pomoć druge osobe pod uvjetima i u iznosu propisanima ovim Zakonom. 

Predmetni postupak pokrenut je ponovnim zahtjevom tužiteljice od 20. kolovoza 2019. za priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i prava na obiteljsku invalidninu iza pok. D. T.

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da su tužiteljica i njezina djeca ranije bili korisnici prava na obiteljsku invalidninu, koje pravo im je prestalo na temelju pravomoćnog rješenja Ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji od 16. lipnja 2006., radi čega se tužiteljica neosnovano poziva na povredu stečenih prava.

Tužiteljica je uz tužbu priložila i uvjerenje Federacije Bosne i Hercegovine, Broj: V2141/1-21-01-1032/… od 13. travnja 2005., prema kojem je D. T. u vrijeme domovinskog rata u Bosni i Hercegovini bio pripadnik OS HVO-a od … 1992. do …1993. Iz tog uvjerenja je razvidno i da je imenovani poginuo na vojnoj dužnosti u 92. dp. V. pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane.

Iz podataka spisa proizlazi i da je službena osoba prvostupanjskog tijela postupila sukladno odredbi članka 47. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), te je zatražila potvrdu o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. D. T., povodom kojeg je od nadležnog Ministarstva obrane Republike Hrvatske zaprimila potvrdu od … 2019. da pok. D. T. nije u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, kao i očitovanje od … 2019. da ne mogu postupiti po traženju za dostavom potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za imenovanog, jer se ne vodi u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Iz navedene odredbe članka 6. ZHBDR-a nedvojbeno proizlazi da bi tužiteljica mogla zahtijevati priznavanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iza pok. D. T. samo u slučaju da je D. T. imao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a što se dokazuje potvrdom koju sukladno odredbi članka 179. točki a. ZHBDR-a izdaje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, dok iz podataka spisa proizlazi da D. T. nije bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Iz odredbe članka 179. točke a. ZHBDR-a slijedi da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaruje po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi službenu evidenciju. Dakle, radi se o dokazu - potvrdi koju izdaje drugo javnopravno tijelo po službenoj dužnosti, ukoliko se osoba vodi u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ili na zahtjev stranke, u kojem slučaju se provodi (poseban) upravni postupak radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pa su utoliko neosnovani navodi tužiteljice kako se radi samo o administrativnoj potvrdi kojom se dokazuje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

U ovoj upravnoj stvari nije niti sporno da tužiteljica ne raspolaže takvom potvrdom, koju izdaje Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, jer pok. D. T. kao pripadnik HVO-a na temelju čl. 3. st. 1. ZHBDR-a ne može ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Slijedom navedenog, pravilno je i zakonito drugostupanjsko upravno tijelo u osporavanom rješenju navelo da je novi zahtjev tužiteljice trebalo odbiti, jer tužiteljica uz zahtjev nije priložila potvrdu da je D. T. hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, niti je potvrda o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za imenovanog dostavljena u spis na traženje službene osobe tuženika, budući se nadležno javnopravno tijelo očitovalo da se D. T. ne vodi u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Nadalje, uvidom u službenu evidenciju tuženika utvrđeno je da iza pok. D. T. nema korisnika na isplati prava na obiteljsku invalidninu.

Kako se tužiteljica ne nalazi niti na isplati obiteljske invalidnine, jer joj je rješenjem od 16. lipnja 2006. utvrđen prestanak prava na obiteljsku invalidninu s danom 4. studenog 2002., to se pok. D. T. ne može smatrati niti hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata na način kako je to propisano člankom 4. stavkom 3. ZHBDR-a.

U odnosu na žalbeni navod tužiteljice o povredi odredbe članka 51. ZUP-a, koji ponavlja i u ovoj tužbi, Sud prihvaća pravilnim obrazloženje rješenja tuženika da je prvostupanjsko tijelo osnovano neposredno riješilo predmetnu upravnu stvar primjenom odredbe članka 50. ZUP-a, a po ocjeni ovog suda u upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice bitne za rješavanje o predmetnom zahtjevu tužiteljice. S tim u svezi, neosnovana je tvrdnja tužiteljice da je trebala biti saslušana u predmetnom upravnom postupku, jer se provođenjem tog dokaza ne bi utvrdile činjenice relevantne za predmetni upravni postupak, iz razloga koji su navedeni u ovoj presudi.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, osporeno rješenja tuženika je zakonito i pravilno.

Stoga, a budući da je rješenje tuženika zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Opunomoćenik tužiteljice na raspravi održanoj kod ovog suda … 2020.  zatražio je i popisao troškove upravnog spora za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu … 2020., u sveukupnom iznosu od 5.000,00 kuna. S obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki 2. izreke.

U Splitu, 4. rujna 2020.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i odluke o troškovima dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević