1

                            Broj: Jž-653/2019

 

                                    

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.V., zbog prekršaja iz čl. 39. st. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 6. veljače 2019., broj:  18. Pp J-44/2019, u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se žalba okr. T.V. kao neosnovana te se potvrđuje

prvostupanjska presuda

 

2. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07,

39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. T.V. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 6. veljače 2019., broj: 18. Pp J-44/2019, proglašen je krivim okr. T.V. da je, na način činjenično opisan u toč. 1) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u toč. 2) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.184,00 kuna, pa mu je na temelju čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 3.184,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene ukupne novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

              Protiv te presude, okr. T.V. pravodobno je po braniteljima u Odvjetničkom društvu xx podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona jer okrivljeniku nije omogućeno da se očituje o prekršajima koji mu se stavljaju na teret i to unatoč tome što je okrivljenik podneskom podnijetom od strane angažiranih branitelja zatražio da se provede ispitivanje kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona koje dozvoljavaju donošenje presude bez ispitivanja okrivljenika.

 

Međutim, nije u pravu okrivljenik da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane i da je time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zatražio od Prekršajnog suda u Rijeci zamolbeno ispitivanje okrivljenika te je Prekršajni sud u Rijeci uputio okrivljeniku dva poziva za ispitivanje i to za 21. ožujka 2018. i 3. svibnja 2018., a oba poziva upućena okrivljeniku vratila su se s napomenom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“. S tim u vezi, ističe se da su okrivljeniku pozivi upućeni na adresu prebivališta  naznačenu u obavijest o pravima iz čl. 109. a. st. 1. toč. 2. do 8. Prekršajnog zakona od 17. rujna 2017., koju je okrivljenik T.V. uredno primi, što je i potvrdio vlastoručnim potpisom, a kojom obavijesti se okrivljenik između ostalog obavještava; u točki 1. o prekršaju za koji namjerava protiv njega podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja; u točki 7. da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je okrivljeniku uputio poziv za glavnu raspravu za 6. veljače 2019., koji poziv je okrivljenik uredno primio, te je 4. veljače 2019. kod prvostupanjskog suda zaprimljen podnesak okrivljenika podnesen po braniteljima u Odvjetničkom društvu xx, a kojim podneskom se traži zamolbeno ispitivanje pred Prekršajnim sudom u Rijeci.

 

Dakle, iz naprijed navedenog jasno je da je, prvostupanjski sud odredio ročište za ispitivanje okrivljenika, na koje unatoč uredno primljenom pozivu, okrivljenik nije došao niti je svoj izostanak opravdao. Osim toga, prvostupanjski sud je zatražio i zamolbeno ispitivanje okrivljenika te su od strane zamolbenog suda okrivljeniku upućena dva poziva za ispitivanje koja su se vratila s napomenom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“.

Ovdje je potrebno napomenuti da prvostupanjski sud nije bio dužan prihvatiti

prijedlog okrivljenika za njegovo zamolbeno ispitivanje pred sudom mjesta sjedišta, budući da ni jednom zakonskom odredbom Prekršajnog zakona a niti Zakona o kaznenom postupku, koji se supsidijarno primjenjuje, nije propisana obaveza suda koji vodi postupak da traži pravnu pomoć, pa tako ni da obavezno postupa po zahtjevu okrivljenika da ga se zamolbeno ispita u drugom sudu. Prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 dalje ZKP/08), sudovi „mogu za potrebe vođenja postupka zahtijevati pomoć“, što znači da se pravna pomoć (pa i zamolbeno ispitivanje okrivljenika) zahtijeva samo po prosudbi suda koji vodi postupak o potrebi takve pravne pomoći."

 

Kako je, dakle, u ovom prekršajnom postupku dostava poziva okrivljeniku uredno izvršena, to je prvostupanjski sud pravilno i osnovano, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njegove prisutnosti, pravilno zaključivši da ispitivanje okrivljenika nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka ne proizlazi jasno i nedvosmisleno identificiranje okrivljenika kao osobe koja je na naplatnoj kućici u Dugopolju sudjelovala u masovnoj tučnjavi odnosno fizičkom napadu na navijače Hajduka koji su pojedinačno navedeni u činjeničnom opisu presude, a da se tvrdnja prvostupanjskog suda iz obrazloženja presude da je okrivljenik identificiran  kao osoba koja je iz vozila Opel Vivara fizički napala oštećenike ne može niti provjeriti niti ispitati u kontekstu opisa događaja koji je iznijet od strane samih oštećenika, a iz čega proizlazi da prvostupanjski sud svoje stajalište o participiranju okrivljenika u inkriminiranom događaju temelji isključivo na činjenici da se okrivljenik nalazio u vozilu Opel Vivaro. Osim toga, okrivljenik ističe da je bilo potrebno utvrditi da li je alkometar marke Drager redovito baždaren i da li je policijski službenik koji je vršio alkotestiranje stručno osposobljen za vršenje takve radnje.

 

Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

U odnosu na žalbene navode kojima se osporava točnost koncentracije alkohola izmjerene kod okrivljenika, ističe se da je uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 17. rujna 2014. utvrđeno da je vršen postupak ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu okr. T.V., da je utvrđena koncentracija od 0,86 g/kg, koja, umanjena za granicu dopuštene pogreške, iznosi 0,76 g/kg, da okrivljenik nije poricao rezultate ispitivanja i nije iznosio primjedbe, dakle, nije dovodio u sumnju ispravnost uređaja kojim je izmjerena koncentracija alkohola, a niti izmjerenu koncentraciju alkohola.

 

U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ističe da policijski službenik nije stručno osposobljen za vršenje radnje alkotestiranja ističe se da niti jednom odredbom Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09, 92/14 i 70/19), a niti Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama (NN 141/11) nije propisano da policijski službenik mora imati posebno uvjerenje o osposobljenosti za obavljanje tih poslova tj. poslova alkotestiranja.

 

.

Nadalje, pogrešno okrivljenik smatra da u provedenom dokaznom postupku nije nesporno utvrđeno da je upravo on narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način na način da je izašao iz vozila i sudjelovao u masovnoj tučnjavi fizički napadajući navijače HNK udarajući ih rukama i nogama po cijelom tijelu te sa njihovih vozila trgajući navijačke šalove, a kojom prilikom su S.V., N.V. i M.G. zadobili ozljede.

 

Naime, iz provedenog dokaznog postupka i to iskaza svjedoka policijskih službenika  M.M., S.LJ. i M.V. te Službene zabilješke Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. vod II zasebne policijske postrojbe od 17. rujna 2017., nesporno proizlazi da je okrivljenik Tin Vegar identificiran kao osoba koja je sudjelovala u masovnoj tučnjavi do koje je došlo nedaleko od naplatnih kućica u Dugopolju, a između navijača HNK Rijeka i navijača HNK Hajduk, obzirom da je u Službenoj zabilješki Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I. vod II zasebne policijske postrojbe od 17. rujna 2017. konstatirano „…te skupa s kolegama iz IJP Split krenuli prema masi te prvo vozilo koje je narušavalo JRM registarskih oznaka DA 706-EE stavilo po kontrolu kao i osobe:….. T.V.…“, dok iz iskaza svjedoka policijskog službena M.M. koji je inkriminirane prilike postupao u svojstvu jasno i izričito proizlazi da je okrivljenik sudjelovao u masovnoj tučnjavi obzirom da je isti iskazao „…Navedeni V. je izašao iz kombija marke Opel Vivaro i fizički napadao navijače HNK Hajduka udarajući ih rukama, nogama po cijelom tijelu te sa njihovih vozila trgao navijačke šalove…“.

 

Dakle, iz naprijed navedenih, a u dokaznom postupku provedenih dokaza od strane prvostupanjskih suda uopće nije sporan identitet okrivljenika kao i da je isti svojim ponašanjem ostvario obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a činjenično opisan u toč. 2.) izreke pobijane presude.

 

Stoga, nije točan žalbeni navod okrivljenika da prvostupanjski svoje stajalište o participiranju okrivljenika u inkriminiranom događaju temelji isključivo na činjenici da se okrivljenik nalazio u vozilu Opel Vivaro.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u toč. 1.) izreke, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a za prekršaj iz toč. 2) izreke, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu 50 do 350 DEM ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz točke toč. 1.) utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna odnosno u zakonom propisanom minimalnom iznosu, dok mu je za prekršaj iz toč. 2) izreke, utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.184,00, dakle u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, ali kao blažu vrstu kazne.  Stoga, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koji se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za predmetne prekršaje osim novčane može izreći i kazna zatvora kao i da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, nema osnove za izricanjem blaže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 20. kolovoza 2020.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.