-   -              Poslovni broj: 16 UsIgr-81/20-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ana Marije Perković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. d.o.o. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku I. G. iz Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja), Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe T. c. Z. d.o.o. Z., zastupane po prokuristi M. M., radi obnove postupka, nakon javne rasprave održane i zaključene 28. kolovoza 2020. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS), 4. rujna 2020. 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske Klasa: UP/II-361-03/19-02/255 Urbroj: 531-09-2-20-2 od 3. siječnja 2020.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-361-03/19-02/255 Urbroj: 531-09-2-20-2 od 3. siječnja 2020. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP/I-361-03/08-01/33 Urbroj: 2198/01-5-19-46 od 26. travnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

Prvostupanjskim rješenjem ostavlja se na snazi pravomoćna građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/04-01/662 Urbroj: 2198-05-01-06-7-TG od 24. kolovoza 2006. (u daljnjem tekstu: građevinska dozvola od 24. kolovoza 2006.) izdana od Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, kojim se investitoru „T. c. Z.“ d.o.o. Z. odobrava izgradnja druge faze T. c. Z. na k.č. … k.o. Z. (daljnjem tekstu: građevinska dozvola od 24. kolovoza 2006.).

U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj opširnim navodima opisuje tijek upravnog postupka i postupanje javnopravnih tijela od podnošenja prvog tužiteljevog podneska od 13. svibnja 2008. U to, ponavlja tvrdnje na kojima temelji svoj prijedlog za obnovu postupka te ujedno osporava zakonitost postupka u kojem je izdana građevinska dozvola čiju obnovu traži. U bitnome navodi kako je postao etažni vlasnik konkretnog poslovnog prostora, a time i suvlasnik cijele kat. čest. … k.o. Z., prije donošenja pobijane građevinske dozvole od 24. kolovoza 2006., kojom je odobrena druga faza izgradnje kompleksa na susjednoj kat.čest. ... Značajan dio infrastrukture neophodne za funkcioniranje poslovnog kompleksa iz druge faze izgradnje na kat. čest. … nalazi se upravo na susjednoj čest. …, koja je u suvlasništvu drugih osoba (etažnih vlasnika poslovnog prostora), među kojima je i tužitelj, na koja investitor ne polaže nikakva vlasnička prava. Tijekom postupak tužitelj je ukazivao kako se u građevinskoj dozvoli iz 2006. godine nikako ne spominje čestica … k.o. Z. pogotovo ne kao zemljište na kojemu se ima graditi dio građevine iz te dozvole, dok je iz projekta građevine koja se ima graditi vidljivo, da građevina zahvaća i dio susjedne čestice … k.o. Z.

Unatoč uputi Upravnog suda u Splitu u presudi pod poslovnim brojem 19 UsIgr-174/16 od 5. lipnja 2018., tuženik je ovdje osporenim rješenjem u ponovljenom postupku propustio pažljivom analizom projektne dokumentacije te odgovarajuće provjere i identifikacije po stručnim osobama, utvrditi odlučnu činjenicu kako se ključna infrastruktura za funkcioniranje građevine na čestici … (na koju se odnosi građevinska dozvola) nalazi na susjednoj kat. čest. …, odnosno da se građevina koja se ima izgraditi nalazi na jednom dijelu kat. čestice …, u suvlasništvu tužitelja koji nije dopustio izgradnju na svojoj nekretnini. Zbog takvih propusta u postupku da nije utvrđeno kako, u međuvremenu izgrađena građevina leži ne samo na čestici …, već dijelom i na susjednoj čestici … k.o. Z., koja se uopće ne spominje u građevinskoj dozvoli iz 2006., kao i da se infrastruktura nužna za funkcioniranje građevine pretežno nalazi na susjednoj čestici … k.o. Z. Tuženik sve nedostatke u pobijanoj dozvoli iz 2006., koja je izdana prije 17 godina, nadomješta načelnom suglasnošću za gradnju cijelog kompleksa, uz stav da je rok važenja suglasnosti beskonačan. Smatra da je takav stav pogrešan i da je rok važenja konkretne suglasnosti od 3. kolovoza 1989. istekao iz razloga koje je opširno izložio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Čak i kada bi stav o beskonačnom važenju načelne suglasnosti za građenje bio ispravan, to ujedno ne oslobađa tijela koja izdaju građevne dozvole od obveze zakonitog postupanja u postupcima izdavanja građevnih dozvola. Predočavanje dokaza o vlasništvu investitora na zemljištu na kojemu planira graditi u postupku izdavanje građevne dozvole nije tek puka formalnost, jer time investitor dokazuje svoje pravo na poduzimanje gradnje. Zato je nužno da taj dokaz investitor predoči u postupku u kojemu je zatražio izdavanje građevne dozvole, pa se te obveze ne može osloboditi pozivanjem na načelnu suglasnost za gradnju staru 17 godina, a bez obzira što je tada predočio dokaze o svojem vlasništvu.

Kod ishođenja građevne dozvole za prvu fazu gradnje investitor je, između ostalog,   priložio zk izvadak, kao dokaz vlasništva odnosno tada prava korištenja na zemljištu, na kojemu je projektom bila predviđena gradnja prve faze. U svrhu gradnje u drugoj fazi, kod ishođenja građevne dozvole iz 2006. investitor je priložio i zk izvadak kao dokaz vlasništva na pretežnoj površini zemljišta, ali nije predočio i dokaz o vlasništvu na čest. … k.o. Z., na kojoj je planirana gradnja glavnine infrastrukture neophodne za funkcioniranje građevine, a kako to nedvojbeno proizlazi iz projektne dokumentacije. Kod izloženog predlaže se osporeno rješenje poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje. 

U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

Na temelju članka 19. stavak 3. ZUS-a pozvan je u sporu sudjelovati T. c. Z. d.o.o., kao zainteresirana osoba, koji u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je prema mišljenju Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: 350-01/04-02/2201 Urbroj: 531-01-04-5 od 19. srpnja 2004. rješenje o načelnoj suglasnosti bilo važeće, mogao se podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za drugu fazu zgrade T. c. Z., tim što je trebalo izgraditi višeetažnu garažu za 401 vozilo i druge sadržaje, koji sa sadržajem izgrađenim u prvoj fazi, poput komunikacija, pristupa dostavnih puteva, požarnim i evakuacijskim putevima te vatrozaštitnim sustavom čine cjelinu. Predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

Tijekom spora održana je rasprava (ročište 28. kolovoza 2020.) bez nazočnosti uredno pozvanog tužitelja i tuženika na kojoj je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Opunomoćenik zainteresirane osobe ponovio je ranije iznesene tvrdnje kako se u konkretnom slučaju radi o jednoj građevini čiji su lokacijski uvjeti određeni još građevinskom dozvolom iz 1989.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim se odbija tužiteljeva žalba na prvostupanjsko rješenje kojim se ostavlja na snazi pravomoćna građevinska dozvola Klasa: UpI-361-03/04-01/662 Ur.br: 2198-05-01-06-7-TG od 24. kolovoza 2006. te s tim u vezi i osnovanost tužbenih navoda kako je tijekom postupka utvrđivanjem netočnog činjeničnog stanja povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

S obzirom na odredbu članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS, prema kojoj je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačnog upravnog akta protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, u nastavku ove presude sud se ograničava samo na ispitivanje onih navoda od kojih ovisi ocjena zakonitosti ovdje osporenog rješenja, jer tužiteljeve tvrdnje o propustima javnopravnih tijela koje su prethodile ranijim odlukama tih tijela, nisu od utjecaja za rješavanje korektne uprave stvari.

Iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj podneskom od 13. svibnja 2008., koji po svojoj naravi predstavlja prijedlog za obnovu postupka, zatražio poništenje građevinske dozvole od 24. kolovoza 2006., uz obrazloženje kako se ulaz u garažu i dostavu robe vrši preko čestice … u njihovom suvlasništvu.

Građevinskom dozvolom od 24. kolovoza 2006. odobrava se zainteresiranoj osobi građenje poslovne građevine (G-2+G-1+P+2+Ins.kat) kao II faza T. c. u Z., na čest. zem. … k.o. Z., na osnovi Rješenja o načelnoj suglasnosti za građenje cijelog objekta Klasa: UpI-361-06/89-01/132 Urbroj: 2198-09-04-89-2 od 3. kolovoza 1989. (u daljnjem tekstu: rješenje o načelnoj suglasnosti). 

Uvidom u rješenje o načelnoj suglasnosti utvrđeno je kako se izdaje zainteresiranoj osobi za građenje cijelog objekta na č.z. … k.o. Z. u skladu s uvjetima uređenja prostora i idejnim projektima, s tim da će se radovi morati izvoditi prema posebnim građevinskim dozvolama. Investitor da je u svojoj dinamici (br. 140/89 od 13. lipnja 1989.) predvidio gradnju „T. c.“ u dvije faze: a) u prvoj fazi gradit će se robna kuća, supermarket, ugostiteljski lokal, specijalizirane prodavaonice, poslovni prostori, predstavništva, zajednički gospodarski prostor centra i trgovačka ulica, ukupne površine 17 340 m2, te b) u drugoj fazi višeetažna garaža za 401 vozilo, tržnica, ribarnica, specijalizirane prodavaonice, poslovni prostori razne namjere, kino dvorana, sklonište osnovne zaštite otpornosti 100 kpa, zajednički gospodarski prostori i trgovačka ulica, ukupne površine 23 000 m2. Istim rješenjem utvrđena je obveza investitora da u smislu članka 32. Zakona o izgradnji zatraži građevinsku dozvolu za gradnju I i II faze.

Građevinskom dozvolom Klasa: UpI-361-03/89-01/246 Urbroj: 2198-09-04-89-2 od 19. listopada 1989. (u daljnjem tekstu: građevinska dozvola od 19. listopada 1989.) odobrava se izgradnja I faze objekta na č.zem. … k.o. Z.

U izloženom proizlazi kako se građevinska dozvola od 19. listopada 1989. i građevinska dozvola od 24. kolovoza 2006. temelje na pravomoćnom rješenju o načelnoj suglasnosti izdanom od Općinskog komiteta za prostorno uređenje i komunalne poslove O. Z. kojom je, između ostalih, obuhvaćena i č.z. ... Investitor je, kako je to i prethodno navedeno, prema rješenju o načelnoj suglasnosti bio dužan zatražiti građevinske dozvole za gradnju objekata koji se izvode u I i II fazi, i kao takvi čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu.

Uvidom u glavni projekt …, koji je sastavni dio građevinske dozvole od 24. kolovoza 2006. utvrđeno je kako se isti odnosi na izgradnju II faze objekta T. c. Z., koji se nalazi na k.č. … k.o. Z. (u vlasništvu tužitelja) i podijeljen je na funkcionalne cjeline (prostori garaže, tržnica, natkrivena ulica, tehničke prostorije i prostori, prostori za skladištenje i dostavu, vertikalne i horizontalne komunikacije, sanitarni i prodajni prostori, kino, kancelarijski prostori).

Kod izloženog, prema ocjeni suda, pravilan je zaključak tuženika kako se činjenice na kojima tužitelj temelji svoj prijedlog za obnovu postupka, ne mogu podvesti ni pod jedan  zakonski razlog za obnovu postupka okončanog rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku propisan odredbom članka 249. tada važećeg Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 103/96).

Tužiteljevo tumačenje o vremenskom ograničenju rješenja o načelnoj suglasnosti nema uporišta ni u jednom zakonskom propisu niti tužitelj precizira iz koje bi zakonske odredbe proizlazilo vremensko ograničenje izdane suglasnosti. Ista je izdana na temelju Zakona o izgradnji objekta (Narodne novine, br. 54/86) koji ne sadrži posebne odredbe o njezinom važenju. Prema tom Zakonu, kao izuzetak od pravila da se građevinska dozvola izdaje za građenje cijelog objekta, iznimno, ako građenje cijelog objekta traje više godina ili ako to zahtijeva dinamika izgradnje cijelog objekta, građevinsku dozvolu može se izdati za dio objekta, i to za jedan ili više objekata (članak 41. stavak 1. i 2.). Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole za dio objekta prema odredbi stava 2. člana 41. ovoga zakona, investitor je dužan pribaviti od organa uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole načelnu suglasnost za građenje cijelog objekta (članak 42.).

U konkretnom slučaju načelna je suglasnost izdana u primjeni navedenih odredaba, ista je konzumirana izdanim građevinskim dozvolama, pa nema mjesta tumačenju o vremenskom ograničenju njihovog važenja. U prilog navedenom tumačenju ide i način na koji je to pitanje uređeno Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, br. 76/07) koji u odredbi članka 328. propisuje kako načelna suglasnost izdana na temelju prijašnjih zakona, u skladu s kojom do dana stupanja na snagu ovog zakona nije izdana niti jedna građevinska dozvola prestaje važiti danom stupanja na snagu tog zakona. Konkretno rješenje o načelnoj suglasnosti izdano je i iskorišteno za potrebe postupka izdavanja građevinskih dozvola za gradnju objekta I i II faze, što tužiteljeve prigovore čini neosnovanim. 

U izloženom, prema stajalištu suda, u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje drukčije odluke o tužiteljevom prijedlogu za obnovu postupka, a kako sud ne nalazi da bi bili ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUS-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUP tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.             

                                                    U Splitu 4. rujna 2020.              

                                                                                                                              S U T K I N J A 

                                                                                                              Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ana Marija Perković