- 1 -              I Kž 218/2016-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 218/2016-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala  kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 30. srpnja 2015. broj K-1/12, u sjednici održanoj 4. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zadru od 30. srpnja 2015. broj K-1/12, pod točkom 1. izreke, u odnosu na optuženog J. K. i optuženu T. K. na temelju članka 452. stavka 1. točke 3. (pravilno bi bilo: članka 452. točke 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP/08-I.) odbijena je optužba da bi počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 3. i 1. KZ/97. te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-I. odlučeno da u odnosu na to kazneno djelo troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08-I., nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada za branitelje optuženika padaju na teret proračunskih sredstava, dok je pod točkom 2. izreke optuženi J. K. na temelju članka 453. stavka 1. točke 1.(pravilno bi bilo: članka 452. točke 1.) ZKP/08-I. u svezi s člankom 22. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11-15.) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u svezi sa stavkom 3. i 1. KZ/97., a na temelju odredbe 149. stavka 1. ZKP/08-I. također je odlučeno da troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo djelo iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08-I., nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada za njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude u odnosu na oslobađajući dio pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu podnio je optuženi J. K. putem branitelja, odvjetnika M. M., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu te da potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08-I. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednici drugostupanjskog vijeća, koja je zakazana na zahtjev optuženog J. K. nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženi J. K. te branitelj optuženog J. K., odvjetnik M. M., iako su, prema potvrdi o izvršenoj dostavi o sjednici uredno obaviješteni, pri čemu je optuženik podneskom ispričao svoj izostanak zbog bolesti pa je ista, temeljem članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-II.) održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

Naime, u pobijanoj presudi se navodi kako je prvostupanjski sud na temelju izvedenih, ocijenjenih i vrednovanih dokaza tijekom provedenog dokaznog postupka utvrdio da je optuženi J. K., postupajući na način kako mu je to inkriminirano optužnicom, pokušavao na sve moguće načine spasiti svoje trgovačko društvo, plaćati dospjele obveze prema vjerovnicima i sačuvati radna mjesta za zaposlenike, pri čemu je pribjegao i nedopuštenim i nezakonitim načinima plaćanja obveza društva prema vjerovnicima i zaposlenicima, s obzirom da su u tom razdoblju glavni i pomoćni žiro računi društva bili u blokadi (od lipnja 2008.), zbog čega je 27. kolovoza 2009. otvoren i stečajni postupak nad trgovačkim društvom u kojem je on bio odgovorna osoba. Stoga, a imajući u vidu navedene okolnosti, sud prvog stupnja na temelju tako utvrđenih činjenica zaključuje kako je optuženi J. K., postupajući na inkriminirani način, postupao u krajnjoj nuždi kako bi od trgovačkog društva C. d.o.o. otklonio veću opasnost odnosno štetu koja je prijetila navedenom društvu, ali isto tako i vjerovnicima i zaposlenicima tog istog društva.

 

Nije sporno, a što proizlazi iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno iz pročitane i pregledane poslovne i financijske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještakinje financijsko knjigovodstvene struke, M. K., da su glavni žiro račun društva, koji je bio otvoren kod H. A. A. B. u Z. i pomoćni žiro računi, koji su bili otvoreni kod K. b. Z. i C. b. S. zbog poteškoća u financijskom poslovanju bili blokirani od lipnja 2008. pa nadalje te da je zbog dugotrajne blokade predmetnih žiro računa 27. kolovoza 2009. nad navedenim društvom u konačnici pokrenut i stečajni postupak.

 

Isto tako na temelju obrane optuženog J. K., iskaza svjedoka D. M., I. B., M. F., M. J. i I. F. te izvršenog uvida u financijsku i poslovnu dokumentaciju društva C. d.o.o. odnosno nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijske vještakinje nedvojbeno je utvrđeno kako je navedeno trgovačko društvo, unatoč blokadi žiro računa, nastavilo s obavljanjem registrirane poslovne djelatnosti te su u inkriminiranom razdoblju novčana sredstva ostvarena prodajom autobusnih karata uplaćivana na žiro račun optuženika, kao fizičke osobe, odnosno na žiro račune drugih fizičkih osoba te su isto tako novčana dugovanja drugih trgovačkih društava prema društvu C. d.o.o., temeljem različitih oblika ugovora (asignacija i cesija), uplaćivana na žiro račune društava V. t. d.o.o., Z. i G. Č. d.o.o., Z., pri čemu navedeni svjedoci nisu imali konkretnih i neposrednih saznanja o tome za što su tako uplaćivana novčana sredstva u konačnici iskorištena.

 

Međutim, unatoč ovako nedvojbeno utvrđenim činjenicama s pravom žalitelj ističe kako u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri na pravilan način utvrdio na temelju kojih provedenih dokaza i kojih utvrđenih činjenica je na potpuno nedvosmisleni način i bez bilo kakve dvojbe utvrđeno da je optuženi J. K., kao odgovorna osoba u društvu C. d.o.o., naprijed navedena novčana sredstva doista koristio isključivo i jedino za potrebe poslovanja navedenog trgovačkog društva, odnosno za plaćanje obveza prema dobavljačima i vjerovnicima te za isplatu plaća zaposlenicima, a kako je to tvrdio optuženik u svojoj obrani, s obzirom da ove odlučne činjenice, barem za sada, kao takve ne proizlaze niti iz iskaza ispitanih svjedoka, a niti iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno financijske struke.

 

Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, između ostalog, u odnosu na ove okolnosti navodi kako je utvrđeno da je tako dobiveni i zarađeni novac iskorišten jedino i isključivo da bi se namirili dobavljači društva C. d.o.o. odnosno kako bi se platili troškovi održavanja i popravaka vozila te za isplatu plaća zaposlenika, pa iako se optuženik u tom pogledu poziva i na konkretnu transakciju (uplatu) koja je izvršena na tekući račun D. H., radi navodnog plaćanja nabavke rezervnih dijelova i popravke autobusa, sud prvog stupnja, tijekom dokaznog postupka, ne provjerava ovakve tvrdnje optuženika i na navedene okolnosti ne ispituje u svojstvu svjedoka navedenu osobu, na koju se on eksplicite poziva u svojoj obrani, a u dokaz svojih tvrdnji.

 

Isto tako prvostupanjski sud, iako optuženik u svojoj obrani ističe kako je dio tako uplaćenog i zarađenog novca iskorišten i za isplatu plaća vozača i ostalih zaposlenika, a dok su žiro računi društva bili u blokadi, i u odnosu na ovakve navode i tvrdnje optuženika tijekom dokaznog postupka ne ispituje u svojstvu svjedoka zaposlenike navedenog društva koji bi o tome imali neposredna i konkretna saznanja, a koji bi onda mogli potvrditi ili opovrgnuti ovakve tvrdnje optuženika, odnosno sud prvog stupnja ni na koji način ovakve njegove konstatacije ne provjerava i ne propituje putem osoba koje su u to vrijeme radili u navedenom društvu i koji bi o tome doista mogli imati direktna i neposredna saznanja.

 

To što iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijske vještakinje proizlazi kako ista, na temelju raspoložive financijske i poslovne dokumentacije, nije mogla s potpunom sigurnošću utvrditi u koje namjene i u koje svrhe je utrošen novac koji je na taj način uplaćivan za potrebe i u korist društva (gotovinske uplate, asignacija i cesija), ne znači da se ove bitne i odlučne činjenice nisu mogle utvrditi i na neki drugi način odnosno nekim drugim dokaznim sredstvima, pa tako i ispitivanjem osoba, vozača i zaposlenika društva, u svojstvu svjedoka, a koji bi o tome mogli imati konkretna i neposredna saznanja.

 

Prema tome u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje, barem za sada, pogrešno, a samim time i nepotpuno utvrđeno.

 

Naime, imajući u vidu činjenični supstrat optužnice koja se stavlja na teret optuženom J. K. tijekom provedenog dokaznog postupka i na temelju toga utvrđenog činjeničnog stanja ostalo je sporno, barem u ovom trenutku, je li u konkretnom slučaju, tijekom inkriminiranog razdoblja, optuženik, kao odgovorna osoba društva C. d.o.o., uplate koje su vršene gotovinskim putem na njegov žiro račun i račune drugih fizičkih osoba te putem asignacija i cesija, koristio kako bi tim novcem podmirivao obveze koje su se odnosile na tekuće poslovanje društva (obveze prema dobavljačima i isplate plaća vozačima i zaposlenicima društva) ili je iste koristio za svoje osobne potrebe, a koje nemaju direktne i neposredne veze s poslovanjem navedenog društva, kako mu se to i stavlja na teret optužnicom.

 

Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, pred potpuno izmijenjenim vijećem, u odnosu na ove dvojbene činjenice, ponovno izvesti sve već jednom provedene dokaze, provest će i druge dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem, prvenstveno ispitivanje dobavljača, vozača i drugih zaposlenika društva C. d.o.o. radi utvrđivanja svih pravno relevantnih činjenica koje se odnose na svrhu i namjenu korištenja novčanih sredstava koja su u inkriminiranom razdoblju uplaćivana na žiro račun optuženika i tekuće račune drugih fizičkih osoba te žiro račune drugih trgovačkih društava (asignacija i cesija), za vrijeme dok su glavni i pomoćni žiro računi društva bili u blokadi, te će nakon toga savjesnom i detaljnom ocjenom svih provedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će potom temeljiti novu odluku, koju će onda u potpunosti i na valjani način i obrazložiti.

 

Iz naprijed navedenih razloga na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08.-II riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.